Govorili su mu da će da umre od toliko teškog fizičkog posla. Ali Manjhi im je odgovarao da on nikada neće umrijeti i da će da pomogne mnogima, što se i obistinilo

Shah Jahan je zahvaljujući svom bogatstvu izgradio Taj Mahal u spomen na svoju omiljenu ženu Arjumand Banu Begum, a Dashrat Manjhi je, kako bi pomogao svojoj povrijeđenoj supruzi, prepolovio planinu i koristeći samo čekić i dlijeto, napravio put koji sada svi koriste.

Jednog dana, kada je Dashrat sjekao drva, njegova supruga je pošla da mu odnese hranu. Međutim, okliznula se, pala, povrijedila nogu i činija sa hranom se slomila. Dashrat se zabrinuo zbog njene povrede. Jednostavna filozofija kojom se ovaj starac rukovodio bila je da svako treba da se rodi, da jede, zarađuje novac i umre. Ali zašto on ne bi uradio samo jednu stvar – napravio put kroz ovu planinu, koji bi koristilo cijelo društvo? Supruga ga je podržala u tome. Da bi kupio alat, za čekić i dlijeto je morao da proda tri koze. Vijest o tome se proširila i svi su mislili da je ovaj Indus poludio.

“Ljudi su mu govorili da neće biti u stanju da to uradi, da se ne zanosi time jer je siromašan čovjek koji samo treba da zarađuje za hljeb. Pitali su se zašto se uopšte upustio u to”, kaže Dahu Manjhi, Dashratov bratanac.

Ali to ga nije pokolebalo, nego je nastavio da “siječe” planinu. Kako bi prehranio porodicu, Manjhi je išao u nadnicu. Od 4 do 8 ujutro je čekićem lomio planinu, zatim je do 13 časova orao zemlju, a nakon toga, do uveče je nastavljao da pravi put.

Govorili su mu da će da umre od toliko teškog fizičkog posla. Ali Manjhi im je odgovarao da on nikada neće umrijeti i da će da pomogne mnogima – prvo svojim roditeljima, pa selu, a na kraju cijelom regionu. Kroz ovo njegovo djelo, Manjhi zaista i dalje živi.

Bez ičije finansijske ili bilo kakve druge pomoći, trebalo mu je 22 godine da napravi prolaz u planini koji je visok preko 7,5 metara, širok preko 9 metara i dugačak 110 metara. Nažalost, tek nakon njegove smrti, počeli su da cijene njega i ono što je učinio. Postao je inspiracija svima.

Zahvaljujući ovom isklesanom putu u Gelur brdima, omogućio je ljudima da idu kod doktora, u škole i na posao. Međutim, 55 godina od njegove smrti, društvo u ovom kraju Indije je i dalje u teškom ekonomskom položaju.

Ramcharit Prasad, Manjhijev prijatelj, borac za prava i socijalni radnik, osnovao je Fond Dashrat Manjhi, koji omogućava edukaciju mladima iz tog regiona. Ovoga puta, umjesto dlijeta i čekića, niže kaste koriste moć olovke i tehnologije. Iako Manjhija odavno nema, za njim je ostala presječena planina.

“Treba da se školujete i da stičete vještine, naročito djevojke. Ako djevojka želi da živi dobrim životom, mora da se edukuje. U suprotnom će je udati i iskorištavaće je”, rekao je Prasad učenicima škole koju je osnovao u Manjhijevu čast.

 

(stil.rs)