Nedjelja, 29. Novembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Simbolika pjesme Bella Ciao, koja je u ovim vremenima u Italijanima probudila snagu

Zvižduk ponekad znači poziv na borbu. Ne treba vam saksofon, ne morate da znate italijanski, niti riječi ove pjesme da biste osjetili prkos i patnju u isto vrijeme. Početni ritmovi govore: dođi da se borimo zajedno, dođi da pobijedimo jačeg, da otjeramo zlo bestraga. Note pjesme uz zvuk saksofona pucaju u vene.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vivi🌹 (@viviana_giovagnoli)

Iako je Italija za vrijeme Drugog svjetskog rata bila fašistička država, partizani su se pokrenuli. Odlazili bi od kuće put Napulja gdje je prvo počela borba protiv fašista, samo sa jednom lovačkom puškom.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Waguinho (@waguinhosecco)

Ipak, balada potiče s početka 20. vijeka, u pirinčanim polja rijeke Po. Ženama koje su presađivale biljke u vrijeme poplava, bosih nogu bile bi u vodi do koljena – dozlogrdilo im je da savijaju kičmu cio dan. Pobunile su se, ali su zahtjevi za radno vrijeme od osam sati bili ko zna kada zadovoljeni.

Mondine (tako su se zvale) zapjevale su u glas: “Ako vam se čini da je osam sati malo”. Pokazale su nezadovoljstvo i postale neznane junakinje zemljoradnje, svjesne da bi se bez pobune upropastile. Godinama kasnije, kada je došlo vrijeme da partizani krenu u rat, neko je izmijenio riječi i inspirisan pjesmama “E picchia picchia” i “Il Fior di Tomba” napravio veliku antifašističku himnu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Daniele Vitale (@daniele_vitale_sax)

Na studentskim protestima ’60-tih bila je to poruka za bolji svijet, svijet bez ratova i licemjerne politke. Manu Chao i Goran Bregović izvode je na skoro svakom koncertu, obilježila je i seriju “La Casa de Papel”, jer se djed jednog od glavnih likova borio protiv fašista u Italiji.

Pjevala se u New Yorku na protestu Occupy Wall Street, prepjevana je na engleski kako bi postala himna klimatskih promjena. Njeni taktovi su se intonirali na Taksimu kada su se Turci bunili protiv Erdogana, pjevali su je jednom novinaru poslije masakra u redakciji Charlie Hebdo, pobunjenici u sudanskoj revoluciji, borci za nezavisnost Katalonije i demonstranti u Chileu jer im je dozlogrdio Sebastián Piñera.

Ciao ne znači oproštaj. Partizan koji odlazi u rat ne govori addio, jer želi svojoj lijepoj djevojci da se vrati kao pobjednik. Riječi pjesme nisu zapisane u kamenu. Melodija jeste. U tome je njena moć. Mogu se promijeniti, kako su ih promijenili Palestinci ili kubanski pioniri, (italijanski desničari to rade da bi iritirali ljevičare). Ali šta god da se promijeni, značenje će zauvijek ostati isto – Dosta mržnje, želimo slobodu! (noizz.rs)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje