Posljednji stanovnici napustili su selo nadajući se da će se vratiti svojim domovima. No to se nikada nije dogodilo…

“Molim vas, tretirajte crkvu i kuće s pažnjom; dali smo naše domove, gdje su mnogi od nas živjeli generacijama kako bi pomogli dobiti rat za slobodu svakog čovjeka. Vratit ćemo se jednog dana i zahvaljujemo vam što ćete tretirati naše selo s poštovanjem”, poruka je koju je ostavio posljednji stanovnik sela Tynehamna vratima crkve.

Njegovo ime je nepoznato, no sigurno je da se nikada nije vratio u maleno selo u kojem je odrastao.

Tyneham je danas poznat kao selo duhova, ostavljeno na milost i nemilost vremenu. Nalazi se u Dorsetu u Engleskoj, a prvi stanovnici naselili su se ondje još u željeznom dobu, tijekom rimske okupacije Britanije.

Selo je tijekom 11. stoljeća, pretpostavlja se, pripalo grofu Robertu od Mortaina, polubratu Vilima I. Osvajača, normandijskog vojvode i engleskog kralja, koji je izveo zadnju uspješnu invaziju na Britaniju.

Crkva Svete Marije sagrađena je u 13. stoljeću, a oko 300 godina kasnije selo je kupio Nathaniel Bond. Tada je osnovana škola u kojoj se odvijala nastava do 1932. godine kada je zatvorena zbog nedostatka učenika.

Tyneham se spominje i u Domesday knjizi, odnosno ‘knjizi sudnjeg dana’, sastavljenoj nakon normanskog osvajanja Engleske 1066. godine. Knjiga sadrži evidenciju zemljišnih posjeda, a ondje se našlo i selo Tyneham koje se tada nazivalo Tigeham.

Posljedni stanovnici ovog sela, njih 225, napustili su svoje domove nekoliko dana prije Božića 1943. godine. Naređenje je došlo od britanske vlade te stanovnici nisu imali drugog izbora. Dobili su rok od 28 dana da skupe svoje stvari i napuste selo. Nakon toga selo je pretvoreno u vojnu bazu gdje je vojska vježbala akcije za Dan D, odnosno iskrcavanje u Normandiji u Drugom svjetskom ratu.

“Otišli smo jer smo mislili da radimo svoj dio kako bi dobili rat, nismo zamjerili vojsci što smo morali napustiti domove”, rekla je Helen Taylor.

Poruka na vratima crkve dokazuje da su se stanovnici namjeravali vratiti, no to se nikada nije dogodilo. Selo je danas utočište divljim životinjama, a tek poneki znatiželjnici zalutaju ondje. Ipak, živućim bivšim stanovnicima sela dopušteno je biti sahranjeno ondje. (express.hr)