Tijelo se sastoji od više od 200 kostiju, nekoliko biliona mikroba i čak 37 biliona stanica. Dok se smrt često smatra krajem za vaš duh, ili ono što neki zovu više ja, tijelo nestaje postupno.
Neki organi propadaju već nakon nekoliko minuta, dok je do razgradnje nekih drugih dijelova tijela puno duži put.
Jedan od prvih organa koji počnu propadati i propadaju vrlo brzo je mozak. Kad vaše srce prestane kucati, zaustavlja se protok krvi koji bi trebao transportirati kisik do organa i tkiva, pa prvo propadaju organi koji ne mogu dugo preživjeti bez dotoka kisika. Rezultat je vlaga.
Naime, kako stanice koje čine te organe i tkiva sadržavaju 70 posto vode, kada ostanu bez kisika i počnu odumirati, otpuštaju svu vodu. To je razlog zbog kojega se na dnu lijesa ubrzo nakon smrti čovjeka može pronaći voda.
Već nakon nekoliko sati u crijevima započinje još zabrinjavajući proces. Vaš umirući imunološki sistem više ne može sadržavati bilione gladnih mikroba koji obično pomažu u probavi hrane koju jedete, pa oni – bježe.
Prvo putuju iz donjeg dijela crijeva kroz tkivo, vene i arterije i za nekoliko sati dođu do jetre i žučnog mjehura. Žučni mjehur sadržava žuto-zelenu žuč, koja služi razgradnji masnoća koje čovjek konzumira dok je živ. Međutim nakon što mikrobi pogrickaju te organe, ta žuč počinje preplavljivati tijelo, bojeći ga u žuto-zelenu boju.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već posvuda. Oni proizvode otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se tijelo napuhne i zaudara.
Tri do četiri mjeseca nakon smrti prvotno žućkasti ten mijenja se u smeđe-crnu nijansu. Naime, kako propadaju krvne žile, željezo koje je bilo u njima se izlijeva te oksidira, zbog čega mijenja boju. Otprilike u isto vrijeme molekularne strukture koje drže stanice na okupu se razdvajaju, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu.
Za nešto više od godinu dana kisele tjelesne tekućine i toksini razgradit će pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, koja će se raspasti.. Opstaju jedino najlonski šavovi. To je vrijeme kad više nema nekih dramatičnih promjena, ali nakon desetak godina, u okruženju s dovoljno vlage i niskim udjelom kisika, pokreće se hemijska reakcija koja masnoću na bedrima i stražnjici pretvara u supstancu nalik sapunu. Ta se supstanca naziva mrtvački, ili grobni vosak.
S druge strane, uvjeti s manje vlage mogu dovesti do mumifikacije. Dakle, možete se prirodno pretvoriti u mumiju, za to nisu uvijek nužne posebne hemikalije, omoti ili zastrašujući instrumenti. Stvar je jednostavna, kako cijelo to vrijeme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihovog isušivanja i toga da pocrne, procesa koji nazivamo mumificiranje.
Otprilike do 50. godišnjice od smrti, tkiva umrle osobe pomalo nestaju, a ostaju mumificirana koža i tetive. Na kraju će se i oni raspasti, a nakon 80 godina u lijesu ostaju samo kosti.
Međutim u to vrijeme i one počinju pucati jer se meki kolagen u njima smanjuje. Tako se kosti na kraju pretvaraju u krhku mineralnu tvar. Ni u tom obliku ne traju vječno.
Naime, u posljednjoj fazi raspadanja kosti se pretvaraju u prah. Ostaje samo najtrajniji dio vašeg tijela:vaši zubi. Zubi, grobni vosak i neki najlonski šavovi od odjeće. (24sata.hr)
