Odbrojavanje je započelo rano tog jutra, kada je 19 sljedbenika Osame bin Ladena, počelo pripremu za ovaj nezapamćen zločin

Posljednji trenuci njihovih života jedni su od onih koji će zauvijek ostati upisani u historiji, u ovom slučaju u knjizi američkog profesora novinarstva Mitchella Zuckoffa koji je tada izvještavao o onome što se dogodilo, u jednom od najmračnijih dana američke povijesti. 11. septembra 2001. godine.

U knjizi je otkrio posljednje trenutke života nedužnih putnika aviona kojeg su teroristi koji su sjedili pored njih u avionu, zabili u zgradu WTC centra na Manhattanu. Autor je pet godina proveo istražujući što se tačno dogodilo, istražujući trenutke kada je rijetko koji Amerikanac znao šta ih očekuje.

Odbrojavanje je započelo rano tog jutra, kada je 19 sljedbenika Osame bin Ladena, radikalnih mladih Arapa, počelo pripremu za ovaj nezapamćen zločin. Dobro obrazovanog Egipćanina Attu odabrao je lično bin Laden, on je sjedio na sjedištu 8D. Uz četvero od ostalih 18 terorista nije mu bilo teško provući se kroz sigurnosne preglede na aerodromu, tada i nisu bili toliko detaljni i opsežni, pa niko nije pregledao njihovu prtljagu, i niko nije pregledao njih, piše The Daily Mail.

Da su i primijetili noževe ili nešto slično, to ništa ne bi značilo, jer po tadašnjim pravilima, prijenos kraćih oštrica bio je dozvoljen. Dvojica su rezervisala sjedišta odmah iznad kabine, Atta i ostala dvojica, rezervisali su sjedišta u business klasi. Avion je poletio u 7:59. Tokom prvih 14 minuta sve je bilo kao i na standardnom letu. Problemi su nastali 15 minuta nakon uzlijetanja, kada je kontrolor leta Peter Zalewski zatražio da se avion podigne još više u zrak. No odgovora iz kabine nije bilo.

Pokušao je još pet puta, i tako konačno, nešto malo prije 8:18 začuo je kratak zvuk, nešto što mu se činilo poput vriska. Na radaru je primijetio da je avion naglo skrenuo sjeverozapadno. Pomislio je da je riječ o nekoj tehničkoj pogrešci, no zasada nije bilo razloga za podizanje panike, pomislio je.  Da nešto nije u redu s avionom pomislio je u trenutku kada je neko isključio njegov odašiljač. Javio je to centrali, a kada su ga pitali, misli li da je avion otet, rekao je: “Nikako, nema šanse”.

Nikad nije pomislio da bi otmičari mogli ubiti pilote i sami pilotirati avionom. Nekoliko minuta nakon što je pilot prestao odgovarati na pozive, stjuardesa Betty Ong podigla je telefon.  “Mislim da smo oteti”, rekla je. Razgovarali su 25 minuta ali samo su četiri minute zabilježene.  “Niko u kokpitu ne odgovara. Neko je izboden u business klasi, i mislim da je tu suzavac, ne možemo disati. Vrata su zatvorena i ne možemo ih otvoriti. Mislim da su otmičari unutra”, rekla je.

Razgovarala je s agentom koji ju je pokušao smiriti. Obaviještene su službe sigurnosti zračnih luka, no niko do tada još nije pozvao vojsku ili Saveznu upravu za civilno zrakoplovstvo. Zalewski je pokušao kontaktirati pilota 11 minuta, no nije uspio. Nešto je čuo ali nije čuo šta se govori.

U jednom je trenutku čuo da se spominju avioni, množina i pomislio kako bi možda trebalo upozoriti i druge pilote šta se događa. Zbog slučajno krivog upaljenog prekidača, Zalewski je mogao čuti što se događa u avionu.  “Nemojte se micati. Sve će biti ok. Ako se pokušate pomaknuti povrijedit ćete sebe i avion. Budite tihi”. Shvatio je kako je riječ o otmici.

Posmatrao je kako je avion American Airlines Flight 11, Boeing 767-200ER oštro skrenuo sa svoje rute prema New Yorku. Kada su kontaktirali vojsku njima je bilo teško locirati avion, zbog različitih radara koje koriste. Stjuardesa Amy koja je sjedila pored Betty nazvala je Michaela Woodwarda u Bostonu. Rekla mu je šta se dogodilo, da su Karen Martin i Bobbi Arestegui povrijeđeni i u jako lošem stanju.

Opisivala mu je otmičare i gdje sjede, i rekla kako jedan ima napravu sa crvenim i žutim žicama, koja joj se čini kao bomba. Ubrzo, oko pola sata nakon otmice, avion je promijenio svoj kurs leta i krenuo prema Lower Manhattanu. Amy je Michaelu opisivala što vidi kako bi ih mogli na neki način locirati. Tada je čuo i njene posljednje riječi.

“O moj Bože, pre nisko smo”.  Napadači su uspjeli u svom naumu i let 11 pretvorili u smrtonosnu raketu. Zabili su se u 96 sprat sjevernog tornja WTC i eksplodirali. Šest minuta kasnije dva vojna zrakoplova konačno su uzletjela i krenuli prema New Yorku u potrazi za zrakoplovom kojeg više nije bilo.

United Airlines let 175

Prvi znak problema na letu 175 došao je samo minutu nakon što je let 11 udario u sjeverni toranj. Kontrolor Dave Bottiglia četiri minute to nije primijetio jer je panično tražio taj let 11 koji više nije postojao. Kada ga je konačno primijetio naredio je letu 175 da se vrati na svoj prvu putanju, no nije dobio nikakav odgovor.

Umjesto toga avion se popeo nekoliko hiljada kilometra u zrak prije nego je počeo sa oštrim spuštanjem. Bottilglijin glas počeo je polako drhtati.  U 8:52 zazvonio je telefon u kuhinji Lee i Eunice Hanson u Eastonu u Connecticutu. “Tata, mi smo u avionu. I njega su oteli”, rekao je njegov sin Peter. Iako mu je glas bio potpuno miran i trijezan, otac je mislio da se šali.  “O čemu pričaš? Ajde, nemoj nas plašiti?”.  “Ozbiljan sam, istina je. Mislim da su preuzeli kokpit, neko je naprijed ubijen. Avion ima neke čudne poteze. Nazovi United Airlines”.

Lee se u tom trenutku zaledio. Ne samo da mu je sin bio u avionu, već i njegova supruga Sue, i dvogodišnja kći  Christine. Njegov poslovni put u Kaliforniju odlučili u pretvoriti u porodični odmor i posjetiti Disneyland. Prije nego je poklopio, ocu je rekao da su se svi putnici nagurali u stražnji dio aviona. Kako nije uspio dobiti zrakoplovnu kompaniju, Lee je nazvao lokalnu policiju.

Policajac mu je rekao da upali televizor i prati šta se događa.  U istom trenutku dok je Peter razgovarao sa svojim ocem Hanson, stjuard najvjerovatnije Robert Fangman, nazvao je United Airlines podružnicu. Rekao im je da su oba pilota ubijena, stjuard je najvjerovatnije izboden, a otmičari upravljaju avionom.

Bilo je to sve što je stigao reći prije nego je veza naglo prekinuta. Brian Sweeney, bivši pilot, nazvao je svoju suprugu Juliju. Nije ju dobio, ona je već otišla na posao, a telefonska sekretarica snimila je njegove posljednje riječi.  “Ja sam na avionu koji je otet. Ako stvari ne prođu dobro, želim ti reći da znaš da te stvarno volim. I želim da ti bude dobro. I moji roditeljima i svima.

Jako te volim i vidjet ćemo se kad jednom dođeš ovdje, u raj. Doviđenja ljubavi”.  Nakon toga nazvao je svoju majku i ostavio joj sličnu poruku. Peter Hanson ponovo je nazvao svoje roditelje i rekao im da otmičari najvjerovatnije imaju noževe, i da su rekli da imaju bombu.

“Ne brini tata, kad se dogodi to što se mora dogoditi, bit će to vrlo brzo”, rekao mu je.  U to vrijeme kontrolor leta u New Yorku zatražio je da se “uključi i vojska”. U to su vrijeme neki kontrolori mislili da avion leti prema najbližem aerodromu, no avion sa 60 putnika i članova posade, ubrzavao je prema WTC-u.

Posljednji zvuk kojeg su čuli bio je ženski vrisak. I nakon toga muk.  Louise Sweeney i Eunice Hanson preko televizijskih ekrana pratili su smrti svojih sinova. U Bostonu je jedan kontrolor leta objašnjavao kako je slučajno čuo da je otmičar rekao “zrakoplovi”, u množini. Vojska je i dalje tražila onaj prvi izgubljeni zrakoplov. Informacije o eksploziji drugog zrakoplova George Bush je čuo dok je sjedio ispred 200 učenika u školi na Floridi. Nekoliko minuta samo je sjedio, i rastreseno slušao priču o kozi, kućnom ljubimcu. Nije znao šta bi.

American Airlines let 77

Niko to u tom trenutku nije znao, no treći je napad bio u toku. American Airlines let 77 poletio je sa aviona Dulles u blizini Washingtona sa 58 putnika, od čega je pet bilo terorista, od koji su neki bili na listi onih kojima je zabranjeno letenje. Teroristi su sjedili u sjedištima na početku aviona. Na letu je bila i 45-godišnja pravnica i aktivistica Barbara Olson.

Tog je jutra svom suprugu ostavila poruku na jastuku:” Volim te, dok budeš ovo čitao, mislit ću na tebe. Vraćam se u petak”.  Posebno se letu veselila i 39-godišnja stjuardesa Renee May, nedavno se zaručila, i saznala da je sedam sedmica trudna. Planirala je posjetiti roditelje u Las Vegasu kako bi im rekla te sretne vijesti. Nakon prvih pola sata mirne vožnje, avion je promijenio smjer, a ubrzo mu je i isključen odašiljač.  Avion je krenuo prema Washingtonu.

Poruke koje su se slale ostale su bez odgovora a kontrolori u Bostonu, New Yorku i Clevelandu organizovali su konferenciju o otmicama dva zrakoplova, no nisu uključili kontrolu u Indianapolisu. Dvadesetak minuta nakon zazvonio je avion u kući Rona i Nancy May u Las Vegasu. Iznenadio ju je poziv a posebno je bila iznenađena kada je čula glas svoje kćeri Renee iz aviona. Inače bi prije kao stjuardesa bila prezaposlena i ne bi je mogla nazvati. Smireno joj je objasnila da je avion otet, dala brojeve koga da nazove i poručila majci da ju voli. Nakon toga se linija prekinula.

Na drugoj strani javila se Rosemary Dillard, koja je bila zbunjena o kojem je avionu riječ, a kada je shvatila da je to onaj u kojem je bio njen suprug kojeg je jutros odvezla na aerodrom, gotovo je pala u nesvijest.  Iz aviona je Barbara Olson nazvala svog supruga Teda koji je posmatrao šta se događa. Iako su obavijesti počele stizati i dalje, iz nekog razloga niko nije pozvao vojsku.

U 9:09 kontrolori leta u Indianapolisu prijavili su da su izgubili kontakt sa zrakoplovom.

Boeing 757 u 9:29 bio je na putu prema Pentagonu, središtu američke vojske. U 9:32 shvatili su kako je malena tačkica na radaru avion koji juri prema Bijeloj kući. U tom trenutku alarmirana je tajna služba. Vojska je u kontrolnom centru i daje tražila let 11, koji se zabio u sjeverni toranj 45 minuta ranije.

Mislili su da je on možda na putu prema Washingtonu, a onda je kontrolor rekao: “Ok, izgubili smo i American 77”.  U tom trenutku bilo je kasno da vojska učini bilo šta. Njihovi borbeni avioni bili su više od 240 kilometara daleko, a let 77 bio je u blizini Washingtona. Na cesti je jedan katolički svećenik čuo strahovit zvuk i vidio zrakoplov koji je preletio iznad.

Zatim se desno krilo Boeinga 757 zabilo u generator, izazvalo eksploziju i udarilo u Pentagon.  U 9:42 Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo naredila je da se svih 4546 zrakoplova koji su tada bili u zraku, spusti čim prije moguće, na najbliži aerodrom. Svi osim jednog, poslušali su tu naredbu. (Express.hr)