Počeo je raditi kao fotograf i slikao vjenčanja članova mafije, pa se tako ubrzo približio mafijašima i njihovoj organizaciji

Italijanski novinar Roberto Saviano pravi je primjer toga kako je novinarstvo jako opasna profesija, ovisi to, naravno, i o temama kojima se novinar bavi. On je tako 2006. godine, sa 26 godina, objavio knjigu Gomorrah, koja je otkrila zloglasnu mafijašku Camorra kriminalnu organizaciju sa sjedištem u Napulju, prenosi Express.hr.

Knjiga je postala jako popularna, no ne i toliko među italijanskim mafijaškim podzemljem. Ubrzo su mu počele stizati prijetnje smrću, pa je dobio stalnu policijsku zaštitu. Od tada ga pokušavaju uhvatiti, ne samo mafijaši već i političari. Uprkos prijetnjama koje stalno dobiva, nastavio je govoriti protiv organizovanog kriminalna i ostalih problema modernog života.

Camorra je italijanska kriminalna organizacija osnovana još u 17. stoljeću koja je vladala Napuljem, gradom u kojem je Saviano rođen 1979. godine. Klan Casalesi vladao je predgrađem Napulja, gdje je Saviano odrastao, a oni su to područje koristili za odlaganje opasnog otpada, krijumčarenje droge, oružja i ljudi, piše ATI.

Prvi je leš vidio sa 13 godina i to na putu prema školi. Nedugo nakon toga njegov ga je otac, ljekar, naučio pucati iz pištolja. Gangsteri su jednom čak i pretukli njegovog oca jer je pokušavao liječiti mafijašku žrtvu. Najveći dojam na Saviana ostavilo je ubistvo lokalnog omiljenog svećenika Giuseppe “Peppina” Diana.

Iza ubistva stajali su mafijaši, koje je on često kritikovao za vrijeme svojih propovijedi, i nazivao “oblikom terorizma”.  “Ucjena i iznuđivanje ostavilo je našu regiju bez mogućnosti razvoja, krijumčarenje droge dovelo je do razvoja bandi mladih, i marginaliziranih ljudi, bez ikakvog obrazovanja i vještina koji su postali plodno tlo za razvoj kriminalnih organizacija”, govorio je.  Upucali su ga 1994. godine u crkvi, dok se pripremao za nedjelju misu.

Nakon ubistva u medijima su ga nazivali preljubnikom, tvrdeći da je to bio razlog njegovog ubistva. To je bila prekretnica u Savianovom životu.  “To me promijenilo zauvijek”, rekao je u jednom intervju.

Nakon diplome počeo je raditi kao fotograf koji je slikao vjenčanja članova Camorre. Ubrzo se približio mafijašima i njihovoj organizaciji. Šokiralo ga je ono što je saznao, da ne samo da upravljaju Napuljom, već i pribavljaju milione kroz krijumčarenje, raketiranje, i ostale nedozvoljene poslove. Njihovo se kriminalno carstvo protezalo do svakog kutka svijeta.  Roberto Saviano pisao je o svojim otkrićima i interakcijama sa članovima Camorre, zvanima Camorrista, u magazinima i novinama.

Stalno je osporavao njihov autoritet, pa otišao toliko daleko da se pomokrio u kadu jednog mafijaša, i o tome pisao. Njegovi su se članci 2006. godine razvili u Gomorrah, detaljnu istraživačku knjigu o mafijaškim tajnama. Postao je to bestseller sa 10 miliona primjeraka prodanih širom svijeta, te 2,25 milijuna samo u Italiji.  I tako je završio na mafijaškoj listi za odstrjel.  “Nedugo nakon izlaska knjige neko je u poštanskom pretincu moje majke ostavio letak, sa mojom fotografijom i pištoljem uz glavu, i riječi “Osuđen”, napisao je za The Guardian 2015. godine.

Nakon što je na gala večeri 2006. godine rekao imena lokalnih mafijaša dvojica policajaca su sačekala Saviana na stanici i uvela ga u oklopno vozilo.  “Pitao sam ih koliko će to dugo trajati, rekli su mi četiri dana”, rekao je, tada ne znajući da će pod policijskom zaštitom biti i 13 godina nakon toga.  “Da sam prodao 10.000 primjeraka knjige ne bi ih bilo briga. No to nije kao u slučaju Irana ili Afganistana. Camorra ne pokušava spriječiti pisanje ili priču o tome, već ih brine da veliki broj ljudi čuje za vas ili pročita ono što ste napisali”, rekao je u intervju za The Guardian.

Mladi je Saviano morao ostaviti svoj dom, porodicu i prijatelje. Njegovi majka, otac i brat dobili su nove identitete i druge domove.

“Posljednjih osam godina gdje god da idem putujem sa sedam utreniranih tjelohranitelja i dva neprobojna automobila.

Živim u policijskim barakama ili anonimnim hotelskim sobama, a rijeko provodim više od nekoliko noći na istom mjestu. Bilo što spontano, ono što bi htio napraviti, bilo bi strahovito komplikovano izvesti”, rekao je u svom eseju za The Guardian 2015. godine.  Nakon pet godina takvog života, 2011., preselio se u New York, gdje se nadao da će živjeti malo normalnijim životom. Italijanske snage napravile su mu posebnu kartu sa označenim trgovinama i restoranima koji su u vlasništvu italijanske migracije za koju se vjerovalo da su povezani sa mafijom.

No i dalje mu je život bio ugrožen, i to toliko da dok je predavao na fakultetu u New Yorku tražio je svoje studente da o tome nikome ne pričaju, da njegova predavanja drže potpuno u tajnosti. Njegova je knjiga poslužila kao temelj za istoimeni film koji je osvojio nagradu u Cannesu, a trenutno se u Italiji, Velikoj Britaniji i SAD-u prikazuje i serija, nastala po knjizi.

Vodio je niz italijanskih televizijskih specijala o organizovanom kriminalu, a 2013. godine objavio je drugi istraživačku knjigu Nula Nula Nula, o globalnoj trgovini kokainom. On svoju slavu vidi kao dobitak, a ne kao opasnost, kaže kako mu je publika “gotovo veća zaštita od naoružane pratnje”.

“To što imam publiku garantuje mi slobodu, uprkos svim zabranama. Sve u svemu moje postojanje je privilegija, javan profil izlaže me zlobnim kritikama, no isto tako me i štiti”, rekao je.  Budući da nisu u mogućnosti da ga direktno uklone, pa je zato Camorra intenzivirala svoje napore da ga diskreditiraju kao pisca.  “To je njihova druga faza, najčešće govore da sam lažnjak, lažljivac i plagijator”, rekao je.

On je i zapravo optužen da je plagirao dijelove svoje knjige iz 2013. godine, studije o trgovini kokaina.  Italijanski vladini službenici također su se potrudili da potkopaju njegovu reputaciju. Posljednji primjer je onaj italijanskog zamjenika premijera Mattea Salvinija koji je 2018. godine Saviana tužio zbog klevete. Godinu dana nakon toga najavio je da taj slučaj odlazi na sud, a prijeti mu šest godina zatvora. Uprkos tom negativnom razvoju Saviano planira nastaviti svoje pisanje i izražavanje svih svojih prava. No pitanje je hoće li ovaj novinar ikada više biti slobodan u pravom smislu te riječi.