Leo i Ruth Zanger uistinu mogu reći da imaju veliku porodicu. Bračni par koji je već 64 godine u braku prije gotovo pet godina dočekao je rođenje svog 100. unuka.
A sada ih je još i više. Međutim, čini se kako i nena i djed Zanger vole svako novo unuče kao da im je prvo, a po njihovim nasmiješenim fotografijama koje na društvene mreže stavljaju njihova djeca, velika porodica održava ih mladima.
Ovaj američki par iz Illinoisa vjenčao se 1956. godine i od tada njihova porodica nije prestala rasti. Iako zvuči nevjerovatno, nena i djed mogu se sjetiti svakog rođendana svojih potomaka.
– Dobri Bog ih samo šalje, mogli bismo osnovati vlastiti grad – kazao je jednom prigodom Leo. Posebno veselje nastalo je kad su Austin, jedno od unuka, i njegova supruga dobili drugo dijete, koje je postalo 46. praunuče para, koji ima i 53 unučadi.
– I uvijek ima mjesta za još jedno – nadodala je Ruth. Ukupno imaju 12 djece. Najstarija, Linda, ima 58 godina, a najmlađi je Joe, koji ima 31 godinu. Ostali su: Debbie, Donna, David, Greg, Daniel, Mike, Steve, Chuck, Matt i Ernie. Donna Zanger Lane zadužena je za praćenje porodičnog stabla, a još je zovu i “porodična povjesničarka”. Zapisuje sve, pa je upravo ona bila ta koja je obavijestila “širu” porodicu o 100. unuku, tj. praunuku.
Svako okupljanje za cijelu porodicu je pravi doživljaj, a Leo Zanger u šali zna reći da bi trebali unajmiti crkvu samo za njih. I dok bi neke velike porodice možda imale poteškoće okupiti se na jednom mjestu, ova porodica to uspijeva, a uza to ostali su vrlo bliski.
Prostor za sve proslave mora biti dovoljno velik da svi stanu, kao za svadbu. Često zato unajmljuju sportske dvorane. A hrana i priprema hrane poseban je ritual. Potrebno je baš mnogo svega da niko ne bi ostao gladan, pa tako nekad naruče i po 50 kilograma pršuta.
Iako Zangeri kažu da ima puno onih koji jednostavno ne stignu na okupljanje, neslužbeno su “obavezni” Dan zahvalnosti, Božić, Uskrs, Majčin dan i Dan očeva.
– Svi smo unatoč tome jako povezani. Puno se družimo. Nekoga vidimo možda jednom ili dva puta godišnje. Ali iako smo vrlo zauzeti, uživamo kad smo na okupu – kažu njihova djeca koja su od malena gledala kako im se širi porodično stablo.
– Nikad nije bilo dosadnih trenutaka. Uvijek smo se zabavljali odrastajući – zaključuju Zangerovi.
