Iako je oduvijek bila vrlo cijenjena i krasila je palače francuskih kraljeva, slika je dobila svjetsku slavu tek 1911. godine

Njeno lice je opće mjesto zapadne kulture. Ona nas gleda sa šolja, rokovnika, majica, o njoj su snimljeni deseci dokumentarnih filmova, o njoj su skladane pjesme, njezin zagonetni osmijeh opjevali su čak i rockeri iako je nastala prije više od 500 godina. Riječ je o Mona Lisi, remek djelu Leonarda da Vincija u formatu 77 X 53 cm.

Krasila je palače francuskih kraljeva, u svojoj sobi imao ju je i Napoleon. Iako je oduvijek bila vrlo cijenjena, slika je dobila svjetsku slavu tek 1911. godine kad je ukradena iz pariškog muzeja Louvre. Krađu nisu primijetili radnici muzeja, nego posjetitelji koji su umjesto slavne slike, jednog avgustovskog jutra ugledali četiri kuke u zidu. Djelatnici su najprije pomislili da je slika završila kod muzejskog fotografa zbog katalogizacije eksponata, no kad su shvatili da fotograf nije uzeo sliku, nastala je panika.

Sve svjetske novine su se raspisale o misterioznom nestanku umjetnine, a niko nije ni posumnjao da je kradljivac zapravo radnik muzeja. Bio je to Vincenzo Peruggia, Italijan koji je uokvirivao slike i stavljao ih pod staklo. U noći 20. avgusta 1911. on i dvojica pomagača sakrili su se u muzeju i ujutro, prije otvaranja za posjetioce, prenijeli Mona Lisu u Peruggijin pariški stan.

Lopov ju je sakrio u dvostruko dno škrinje, dok su se policajci i istražitelji rastrčali po Parizu ne bi li pronašli vrijednu umjetninu. Sumnjalo se na sve i svakoga, pa su tako prema nekim teorijama, za nestanak slavne La Gioconde sumnjičili i pariške umjetnike.

U vezi krađe priveden je i ispitan čak i Pablo Picasso. Za to vrijeme Peruggia je i dalje čuvao Mona Lisu u svom stanu i čekao da se slegne prašina. Nije se nadao da će vijest o krađi postati prvorazredni skandal i to mu nije nikako išlo na ruku.

Konačno, nakon dvije godine se ohrabrio i ponudio sliku trgovcu umjetninama kojem je odmah postalo sumnjivo odakle Peruggiji tako vrijedno djelo. Zamolio ga je da mu je ostavi na nekoliko dana da bi je želio pažljivije posmotriti, i pozvao inspektore. Peruggiu su ubrzo uhapsili, a on se branio da je sliku samo htio vratiti u Firenzu – rodni grad Lise Gherardini, što je bilo djevojačko prezime da Vincijevog modela.

O njoj se samo zna da je rođena 15. juna 1479. i da se udala za bogatog trgovca svilom Francesca di Bartolomea di Zanobia del Giocondo, s kojim je imala petero djece. Živjela je mirnim životom i nadživjela je svog supruga. Doživjela je, za ono vrijeme, duboku starost i umrla u 63. godini života.

Njen portret je opet vraćen u Louvre gdje je, nakon obnove muzeja 2003. godine, dobila zasebnu prostoriju. Muzej je ne šalje po svijetu, a iznimka je bila kad je to zamolila prva dama Amerike Jackie Kennedy, pa je uz posebno dopuštenje tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea otputovala preko oceana i bila izložena u National Gallery of Art u Washingtonu i u Metropolitan Museum of the Arts u New Yorku.

Slika nikad nije bila na prodaju jer je tako propisao francuski zakon o kulturnom nasljeđu. Propisuje da Mona Lisa nikad ne može postati dio privatne zbirke jer pripada javnosti. Još od 1962. godine ona je daleko najskuplja slika na svijetu i danas je procjenjuju na oko 700 miliona dolara iako bi na aukciji sigurno postigla kudikamo veći iznos. Srećom, to se neće dogoditi pa će u njenom zavodljivom pogledu i tajanstvenom osmijehu moći uživati i buduće generacije. (Express.hr)