Prije nastanka novca, ljudi su sva plaćanja obavljali tzv. trampom ili robnom razmjenom, a s razvojem ljudske zajednice pojavila se i veća potreba za razmjenom dobara.
Takav način plaćanja robnim i simboličnim novcem nije bio spretan i ljudi nisu bili sigurni da su za svoju robu uvijek dobili pravu protuvrijednost. Zato su zaključili da novcem može postati samo ona roba koja će trajno predstavljati sveopću protuvrijednost za svaku drugu robu. Za tu su svrhu poslužili metali, kovine. Oni imaju mnoge prednosti – mogu se sjeći u komade jednake veličine, mogu se pretopiti u predmete praktične upotrebe, manje se kvare od drugih proizvoda i zauzimaju manje mjesta.
Zlato i srebro
Tada se prvi put javlja novac u sličnim obliku kakvog ga danas poznajemo – kovani novac datira iz 7. stoljeća p.n.e iz Male Azije u Lidiji. Prve kovanice izrađivane su ručno, i tehnika izrade vrlo se malo mijenjala sve do 16. stoljeća, kada nastaju prve mašine za kovanje novca.
S vremenom su plemeniti metal, zlato i srebro, preuzeli ulogu novca, tako da su se vagali jer se roba prodavala za određenu količinu srebra ili zlata. Ono se uvijek rezalo u komade određene težine, kao jamstvo da je težina točno određena i da je komad novca od zlata i srebra odgovarajuće čistoće, to jest da u njemu nema više primjesa drugih (jeftinijih) metala, utiskivali su se u svaki komad posebni znaci, obično lik vladara.
Historija nazubljenog ruba
Međutim, novac nije oduvijek imao nazubljen rub. Naime, krajem 18 stoljeća kriminalci su se dosjetili struganja ruba kovanica, kojom su prikupljali male komadiće zlata i srebra koje bi prodavali, a novcu bi tako smanjivali vrijednost.
To je i glavni razlog postavljanja nazubljenog ruba – kao zaštita od lopova. Ipak, danas se on i dalje postavlja, ali to ima ukrasnu i tradicijsku funkciju.
Pogledajte video:
Ko kontrolira papirnati novac?
I papirni novac ima dugu i zanimljivu historiju. U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni novac povjeravati bankama na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto metalnim novcem.
Papir je mnogo praktičniji i lakši od kovina ili roba koje su nezgodne za pohranu i prijenos. Tako je nastao papirni novac. On je u prvo vrijeme predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u njima imao podlogu, odnosno vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog novca koliko su po obećanom tečaju za njega imale pokriće u zlatu.
Od 1971. g.kad je predsjednik SAD-a Richard Nixon ukinuo Zlatni standard, moderni svjetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a središnje banke od kojih su mnoge u privatnom vlasništvu, tako dobile teorijsku mogućnost njegovog izdavanja u neograničenim količinama. (24sata.hr)
