Sulejman Jakupović, pčelar iz Kozarca, već četiri godine uspješno skuplja pčelinji otrov – apitoksin, čiju cijenu mnogi porede sa dijamantom, jer se kreće od 50 do 70 dolara za gram, a svoje znanje rado dijeli sa svima.

Pčelarstvu se Jakupović potpuno posvetio 2000. godine i od tada je, kako kaže, u svijetu pčela. Sada ima 580 pčelinjih društava, a na pitanje koliko je to pčela odgovara da je teško reći precizno reći jer nije isti broj pčela u svakom društvu, ali da u jednoj košnici živi oko 30.000 pčela.

Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Jakupovića u njegovom “svijetu pčela” u Kozarcu gdje je otkrio mnoge tajne pčelarstva.

“Pčelinji otrov je najdragocjeniji proizvod pčela. Dugo sam razmišljao o proizvodnji pčelinjeg otrova, baš dugo, dugo i istraživao oko otrova i prije četiri godine sam odlučio da krenem u proizvodnju pčelinjeg otrova i mogu reći da sam je savladao“, kazao je Jakupović.

Kaže da za prikupljanje pčelinjeg otvora nisu potrebna velika ulaganja, ali da je potrebno veliko znanje, prije svega poznavanje biologije i načina života pčele, dok je od tehničkih stvari potreban stimulator i ploča.

Pčele ubadaju staklo i prežive – Pčelinji otrov se prikuplja tako što se pored košnice postavi staklena ploča povezana sa stimulatorom koji proizvodi određene frekvencije struje koje iritiraju pčele.

Tako izazvane one bodu staklenu površinu, odnosno ispuštaju otrov iz žaoke. Kad pčela ubode u nešto, ona izgubi žaoku i ugine, ali u ovom slučaju pošto ubadaju staklenu ploču, na njoj ostaje samo otrov, a ne i žaoka, tako da pčele prežive.

Upravo zbog ove metode potrebno je veliko znanje, i o tome koliki će biti intervali stimulacije i koje frekvencije su u pitanju, jer ovaj uređaj proizvodi i frekvencije koje mogu uspavati pčele.

“Pčelinji otvor može se prikupljati onog momenta kada u košnici imamo deset ulica punih pčele do momenta rađanja zimske pčele“, rekao je on i objasnio da se na ovom području radi o periodu od 15. aprila do 15. jula.

U toku jedne sezone od jednog pčelinjeg društva moguće je prikupiti maksimalno pet grama apitoksina. Gram nikada ne košta ispod 50 dolara, a može koštati i do 70. Kaže da je lako naći je tržište za pčelinji otrov i da klikom na internet stranicu može pronaći kupca u Njemačkoj, Americi, Kataru…

“Pčelinji otrov se koristi u medicini za liječenje 70 različitih autoimunih bolesti. Prije svega, najčešće multipla skleroze, reumatskog artritisa i oboljenja krvnih sudova. Pored toga, najviše se koristi za serume protiv anafilaktičkog šoka odnosno ljudi koji su alergični na ubod pčele“, objasnio je Jakupović.

Pčelinji otrov se upotrebljava i za proizvodnju raznih kozmetičkih preparata.

“Kad smo došli do pčelinjeg otrova, došli smo do zadnje tačke u pčelarstvu, poslije ovoga nemamo više šta istraživati, mislim da smo što se tiče pčelinjih proizvoda kompletirali paletu od voska, polena, propolisa, matične mliječi, perge, meda, matica, rojeva…“, rekao je ovaj pčelar.

Kako izgleda pravi med – Osim tih proizvoda on pravi i razne sirupe od ljekovitog bilja i meda, kao i kreme na bazi propolisa voska, pčelinjeg otrova i meda.

Iskoristili smo priliku pa smo Jakupovića pitali i niz detalja o tome kako znati da li je med koji kupujemo pravi. Objasnio nam je da se svaki med mora kristalizirati poslije određenog vremena, tako da kristalizacija ne znači da je med pomiješan sa šećerom, nego upravo suprotno. Mit o tome kako se med smije konzumirati samo plastičnim kašikama, razbio je objašnjenjem da su nekad kašike bile od željeza, ali pošto više nisu za med se mogu koristiti i obične, metalne. Saznali smo i niz detalja o boji meda, pa tako livadski med ne mora uvijek biti iste boje jer zavisi kojih biljaka ima najviše na livadi, pa tako i boja meda livadskog meda može imati više boja.

Za pčelarstvo Jakupović kaže da je u pitanju nomadski posao, pošto pčele moraju imati pašu. Na području opštine Prijedor pčelari se na niskoj nadmorskoj visini, pa je izuzetno dobar proljetni razvoj i bagremova paša, ali poslije 1. juna bukvalno nemaju ništa i moraju sa “svojim pčelicama putovati na veće nadmorske visine”. Jakupović svoje pčele uglavnom vozi u Grmeč, Bužim i Drvar. Požalio se i na propise BiH po kojima ne postoje olakšice prilikom registracije vozila za pčelarstvo, kao u drugim državama. Zbog toga plaća prevoz za pčele jer mu je to jeftinija opcija.

“Pčelarstvo je jako lijepo posao i posao u kom ljudi ostaju dok su živi. Uglavnom kad se počne pčelariti, to je ja kažem kao droga, od pčela niko ne ide dalje. Ali je pčelarstvo isto tako naporan i težak fizički posao“, rekao je Jakupović.

Nema godišnjeg odmora ljeti – Na njemu je očigledno koliko voli posao kojim se bavi, pa mu zbog toga ne pada teško ni to što tokom ljeta ne može na godišnji odmor, jer mora redovno obilaziti košnice. Naime, u pčelarstvu je kaže bitno da se sve počne raditi na vrijeme. Naprimjer, najopasnija pojava za košnice je pčelinji krpelj, koji ako se na vrijeme ne uoči može napraviti ogromnu štetu, jer se vrlo brzo razmnožava.

Na pitanje šta je najvažnije što trebaju znati budući pčelari, Jakupović je rekao da za ovaj posao najvažnije je da je neko vrijedan, da nije alergičan i da se ne boji pčela, a sve ostalo se može naučiti.

Priča da se u protekle dvije godine u BiH još nekoliko pčelara počelo baviti prikupljanjem pčelinjeg otrova, navodeći da pčelari u principu nisu materijalisti, tako da im novac nije motiv za to nego je u pitanju izazov, “da čovjek savlada još nešto”.

Sulejman Jakupović je u proteklim godinama mnogo naučio o pčelama i o njihovim proizvodima, a u organizaciji udruženja pčelara u regionu dijeli svoje znanje sa drugima, pa drži predavanja po čitavoj bivšoj Jugoslaviji o skupljanju pčelinjeg otrova i proizvodnji matične mliječi.

“Znanje ako ga zadržimo za sebe ne vrijedi ništa“, dodao je Jakupović.