Na Olimpijskim igrama nekada se pucalo u žive golubove, a plivači su morali preskakati čamce

Olimpijske igre mijenjale su se tokom godina, a mnoge discipline koje su nekada fanovi pozorno pratili i navijali za svoje favorite danas su stvar prošlosti. Plivanje s preponama ili dvoboji pištoljima možda vam zvuče bizarno, no dio su prošlosti Olimpijskih igara.

Pucanje u golubove (1900.)

Najgora noćna mora aktivista za prava životinja. Oko 300 ptica ubijeno je u ovoj bizarnoj disciplini, no srećom, pojavila se samo na jednim Olimpijskim igrama i nikada više.

U ovoj disciplini proslavio se Belgijac Leon de Lunden koji je za titulu najboljeg ubio 21 pticu.

Plivanje s preponama (1900.)

Michael Phelps obara rekorde, a na ovim Olimpijskim igrama učvrstio je titulu najuspješnijeg olimpijskog sportaša. No, i on bi se namučio u disciplini koja se kao i prethodno navedena pojavila na samo jednim Olimpijskim igrama – plivanje s preponama.

Naime, plivači su se morali penjati, skakati s čamca na čamac, a zatim i roniti ispod dugog niza čamaca. Cijeli događaj odvijao se 1900. godine u Parizu na rijeci Seini pa su se natjecatelji borili i protiv jake riječne struje.

Pobijedio je Australac Fredrick Lane, koji je na istim igrama osvojio i zlatnu medalju na 200 metara slobodno.

Potezanje konopa (1900.-1920.)

Potezanje konopa na Olimpijskim igrama je bilo u službenom programu Igara u pet izdanja, u periodu od 1900.-1920. godine (Olimpijske igre nisu održane 1916.godine zbog Prvog svjetskog rata). Prvih godina bio je dozvoljen nastup kombiniranih momčadi iz više zemalja, te više momčadi iz iste zemlje.

Momčadi su se sastojale od osam natjecatelja koji su imali pet minuta kako nadjačali protivnike.

Ova disciplina ima dugu povijest jer su je Grci uveli u originalnim natjecanjima.

La Canne (1924.)

Mačevanje s drvenim štapovima vrlo je slično uobičajenim mačevalačkim natjecanjima, razlika je samo u izboru oružja. Ova vještina razvila se u Francuskoj početkom 19. stoljeća kao dio samoobrane za gospodu koja je nosila štapove za hodanje.

Na Olimpijskim igrama našla se samo jednom – 1924. godine.

Uspinjanje po užetu

Uspinjanja po užetu vjerojatno se sjećate kao noćne more iz srednje škole, no ova disciplina bila je dio čak pet Olimpijskih igara u razdoblju od 1896. do 1932. godine.

Natjecatelji su se uspinjali po užetu koristeći samo ruke. Kada se ova disciplina prvi put pojavila na Olimpijskim igrama, natjecatelji su se morali popeti 15 metara, no sljedeća natjecanja bila su blaža prema natjecateljima. Naime, od njih se zahtijevalo da se popnu samo 8 metara.

Sinhronizirano plivanje

Sinhronizirano plivanje nije neobično, no kada se natječe samo jedna osoba, složit ćete se da je pomalo bizarno. Ova disciplina pojavila se prvi put na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine kada je Tracie Ruiz osvojila zlatnu medalju.

Slično kao i grupno sinhronizirano plivanje, natjecatelj prikazuje neku vrstu baleta u vodi. Jedina razlika je što se natjecatelj u bazenu nalazi sam. Organizatori su rekli kako traže od natjecatelja da se sinhroniziraju s muzikom umjestom članovima svoje momčadi, kao što je to u grupnom sinhroniziranom plivanju.

No, ova disciplina je nestala s Olimpijskih igara nakon 1992. godine.

Hokej na rolama (1992.)

Iako vrlo sličan hokeju na ledu, hokej na rolama nije osvojio srca fanova. Pojavio se na samo jednim Olimpijskim igrama, onima u Barceloni 1992. godine. Tada je u finalu Argentina pobijedila Španjolsku i odnijela kući zlato.

Kabaddi (1936.)

Ovaj sport potječe iz Indije, a na Olimpijskim igrama pojavio se samo jednom – 1936. godine.

Dva tima natjecatelja morala su prijeći na neprijateljsku stranu igrališta, ondje se hrvati s protivnikom i zatim se vratiti na svoju stranu. (express.hr)