Gotovo svaki film današnjeg doba počinje sa rečenicom: “Ovo je djelo fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je potpuna slučajnost”. Za ovo možemo da zahvalimo Rasputinu, ruskom slavnom mistiku, koji je imao veliki uticaj na dinastiju Romanovih.

Sve je počelo kad je protjerani ruski princ želeo da tuži MGM filmski studio 1933. godine, tvrdeći kako američka produkcija nije precizno prikazala Raspućinovo ubistvo. A princ je morao da zna, s obzirom da ga je on ubio.

U noći 30. decembra 1916, Grigorija Rasputina je odlučio da ubije knez Feliks Jusupov, caričin rođak, i grupa zavjerenika. Jusupov ga je pozvao u svoju palatu gde mu je ponudio kolače sa “ekstra dodatkom”, cijanidom, a zatim pucao u njega.

Car je odlučio da mladog princa kazni blago, izgnanstvom njega i njegove supruge Irine.

Šesnaest godina kansije, MGM je snimio film o Rasputinu i carskoj porodici, zasnovan na ovim događajima. Jusupov, koji se tada bez prebijene pare, nalazio u Parizu, čuo je za film i tvrdio da je došlo do greške.

Međutim, pošto je priznao da je ubio Rasputina, princ nije mogao sam da podigne tužbu za klevetu. Umjesto toga, on je naveo da je njegova žena žrtva klevete.

U filmu, prinčeva žena je princeza Nataša, koja inače podržava Rasputina, a mistik, oprezan zbog njenog supruga, hipnostiše je i siluje, čineći Natašu nepodobnom za suprugu.

Jusupov je tvrdio kako će gledaoci da izjednačavaju njega i princa iz filma, kao i Natašu i Irinu, ali dok je Jusupov manje-više precizno opisan, Irina i Rasputin se nikada nisu ni upoznali.

Istraživači iz MGM studija su uvidjeli ovaj činjenični nesklad tokom produkcije i upozorili da Jusupov može da ih tuži. Studio je bio zadovoljan scenom silovanja, iako se ona nije bazirala na stvarnim događajima.

Irina je tužila studio, a porota je presudila u njenu korist, dodijelivši joj oko 125.000 dolara. MGM je morao da film izbaci iz opticaja decenijama i da ga “očisti” od spornih scena.

Pravda u ovom slučaju bi bila na strani studija da su dodali onu čuvenu sa početka: “Ovo je djelo fikcije. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je potpuna slučajnost”.

Filmska industrija je tako postala više oprezna, jer je dobila ovaj šamar u slučaju sa Jusupovim. Već decenijama gotovo svi filmovi nemaju veze sa realnošću. Tek od skora studiji su opušteniji, pa istaknu kako je film inspirisan pojedinim stvarnim događajima. (blic.rs)