Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Ovi gradovi su najradioaktivnija mjesta na svijetu

Preuzmite sliku

Od postrojenja za uništavanje nuklearnog otpada do lokacija atomskih katastrofa – postoji nekoliko mjesta koja neće biti bezbjedna za posjetu ni u daljoj budućnosti…

U iranskom gradu Ramsaru ljudi dobijaju godišnju dozu radioaktivnog zračenja od 260 milisiverta, što je znatno više od 20 milisiverta, koliko iznosi dozvoljena godišnja doza za zaposlene u nuklearnim elektranama.

Prosječna osoba godišnje primi 3,1 milisivert. Uzrok tolikog zračenja su prirodni izvori koji tope stijene bogate uranijumom ispod površine, a voda potom ulazi u krečnjak od koga su izgrađene kuće.

Uranijum se može naći i u usjevima, kao i u pitkoj vodi, piše IFL Science.

U brazilskom gradu Goiania dva lopova su, 1987. godine, opljačkala napuštenu bolnicu u potrazi za metalom. Pronašli su i malu kapsulu visokoradioaktivnog hlorida cezijuma, koji se koristio u uređaju za radioterapiju.

Ponjeli su materijal sa sobom, što je izazvalo smrt četvero ljudi. Mediji su izvještavali da su djeca, privučena plavkastim sjajem, dirala opasan materijal i trljala ga po koži. Nekoliko gradskih blokova bilo je toliko kontaminirano da je moralo biti uništeno.

Na kraju, 300 ljudi je zadobilo radioaktivnu kontaminaciju, ali je “radiofobija” zahvatila cio grad. Sa nekoliko mjesta je uklonjen gornji sloj zemljišta, a na nekim lokacijama pronađeno je i zračenje jačine dva siverta na sat.

Gradić Majlu-Su, u južnom Kirgistanu, još snosi posljedice hladnoratovskog nuklearnog programa. U njemu se, od 1946. do 1967. godine, vadila i obrađivala ruda uranijuma, ali je područje kontaminirano i danas.

Većina rudarskog otpada zakopana je duž rijeke koja teče kroz grad. U izvještaju iz 2010. godine navedeno je da je potrebno hitno čišćenje, zbog velikog procenta oboljelih od karcinoma i oslabljenog imuniteta lokalnog mladog stanovništva.

Selafild, na zapadu Velike Britanije, jeste lokacija za uništavanje nuklearnog otpada na kojoj i dalje postoje visoke količine radijacije.

To je mjesto gdje se skladišti većina radioaktivnog otpada iz 15 operativnih britanskih nuklearnih reaktora, kao i prekomorsko nuklearno gorivo. Otpad stvara stepen radijacije do 280 siverta dnevno, što je za 60 posto više od smrtonosne doze.

Rastopljeno radioaktivno gorivo čuva se u džinovskom podzemnom bazenu, kome pristup imaju samo roboti.

Američki Hanford, takođe, predstavlja opasno mjesto. Kompleks za odlaganje nuklearnog goriva u tom mjestu smatra se najradioaktivnijom lokacijom u SAD.

Nekada se na tom mjestu proizvodio plutonijum za projekat “Menhetn”, a danas se tamo nalazi oko 65 posto američkog nuklearnog otpada.

U maju 2017. godine urušio se tunel, što je izazvalo veliku zabrinutost i evakuaciju radnika. Tunel je blokiran sipanjem ogromnih količina zemlje. Tragovi kontaminacije pronađeni su i do 16 kilometara od Hanforda.

Černobilska katastrofa iz 1986. godine bila je prouzrokovana kvarom na jednom od reaktora. Raznesen je krov, pa je velika količina radijacije kontaminirala spoljnu sredinu. Veći dio radijacije se proširio na Bjelorusiju, Ukrajinu i sjevernu Evropu.

Preseljeno je 116.000 ljudi, uključujući sve stanovnike obližnjeg grada Pripyata. I danas oko Černobila postoje džepovi radijacije.

Bolnica u Pripjatu, nekoliko kilometara od elektrane u Černobilu, još sadrži jedan od najviših stepeni radijacije na svietu. U nju su dovedeni vatrogasci, koji su gasili požar u reaktoru Černobila.

Nakon što je postalo jasno koliko im je ozračena odjeća – bačena je u podrum. Stvari su još izrazito radioaktivne, pa je dovoljno samo par sati u prostoriji da bi se primila godišnja doza pozadinske radijacije.

Godine 2011. cunami je pogodio nuklearnu elektranu Fukušima u japanskom gradu Okumi, što je prouzrokovalo topljenje jezgra tri od šest nuklearnih reaktora.

Stepen radijacije unutar elektrane iznosio je do 430 siverta na sat, što je i više nego dovoljno da ubije čovjeka, a prouzrokovalo je čak i kvarove brojnih robota koji rade unutra.

Japan pokušava pomoću robota da izvuče gorivo, koje je prošle godine locirano u dva od tri rastopljena reaktora. Nakon što sve gorivo bude pronađeno, počeće proces vađenja.

Očekuje se da će postupak trajati četiri decenije, uz cijenu od 188 milijardi dolara. Fukušima još dugo neće biti bezbjedno mjesto za život. (b92)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,