Mnogi roditelji pokušavaju uvjeriti svoju djecu da su školske ocjene zaista važne. A kad njihova djeca dobiju loše ocjene, kazne ih i natjeraju ih da uče više, piše Bright Side.
Ali u stvarnom životu vrlo često školske ocjene nisu bitne. Koliko puta ste čuli za djecu koja nisu bila baš uspješna u školi, ali koja su završila u sjajnom društvu na odličnoj poziciji? Ovo su neki od razloga zašto djeca koja imaju loše ocjene postignu veliki uspjeh, prenosi Tuzlanski.ba.
Ne zanima ih ocjena
Za mnoge dobre učenike njihove ocjene su znak uspjeha: ako imaju dobre ocjene, to znači da su postigli nešto. Međutim, sve su ocjene subjektivne i ovise ne samo o kvalitetu znanja, već i o drugim faktorima, poput učitelja i njihovom raspoloženju. Lošim učenicima ne trebaju ocjene da bi dokazali da su uspješni. Prilikom ostvarivanja svojih ciljeva ne traže poštovanje drugih ljudi, više ih zanima koliko su zadovoljni onim što su učinili.
Ne pokušavaju izgledati dobro
Za dobre učenike često je jako važno ostaviti dobar utisak na svog učitelja. Zbog toga se trude biti aktivni, čak i kad ih neka tema ne zanima. A loši učenici ne pokušavaju nikoga da impresioniraju. Iako poštuju učitelje, oni ne rade ono što ne žele raditi. Vrlo često se ljudi u komunikaciji sa šefovima drže ovih modela ponašanja.
Ne rade sve sami
Mnogi dobri studenti se drže pravila: „Ako želite nešto učiniti, učinite to sami.“ To je zato što su navikli biti tamo 100% i kontrolisati sve sami. Istovremeno, loši učenici koriste druge ljude da dobiju ono što žele. U životu se ljudi također pridržavaju ovih obrazaca: dok se neki iscrpljuju radeći više nego što realno mogu, drugi delegiraju svoje zadatke različitim ljudima.
Oni dozvoljavaju sebi nesavršenost
Neki se drže pravila: “Ili to savršeno radim ili ga ne radim.” Živjeti ovako je nevjerovatno teško, jer biti uspješan u svakom području jednostavno nije moguće. Ljudi će provesti godine u ćorsokaku pokušavajući raditi što više i teže i nikada neće uzeti korak naprijed i raditi nešto što stvarno vole.
Fokusiraju se na ono što ih zanima
Loši se učenici nikada ne natjeraju da rade stvari koje ih ne zanimaju, posebno stvari za koje smatraju da su besmislene. Umjesto toga, fokusiraju se na stvari koje ih zapravo zanimaju. Dobri učenici će nastaviti učiti i raditi stvari koje ne žele samo kako bi bili dobri učenici. Kasnije, često provode godine svog života u lošim odnosima i slijepim poslovima. Vlasnik velike kompanije rekao je: “Išao sam u 7 različitih škola i uvijek sam bio loš učenik. Nisam htio da proučavam predmete koji me nisu zanimali. U nekom trenutku sam jednostavno prestao da idem na časove matematike. U isto vrijeme, čitao sam mnoge stvari koje su me zanimale. Također, već sam koristio internet kada niko od mojih učitelja nije ni znao o čemu se radi. Proveo sam svo slobodno vrijeme na mreži.”
Imaju i vannastavne aktivnosti
Loši učenici slobodno vrijeme provode onako kako žele: čitaju, bave se sportom, sviraju muziku, plešu ili se igraju s drugom djecom. Prema odličnim učenicima se često teško opustiti jer su uvijek napeti ne samo mentalno, nego i psihčki. Nažalost, ovaj problem ostaje čak i kad odrastu: često se osjećaju anksiozno jer se ne plaše očekivanja drugih ljudi.
Prihvataju neuspjeh
Svi znamo ljude koji se vrlo teško nose sa neuspjehom. Čak i najmanje greške tretiraju kao ogromne probleme. A loši učenici su navikli da dobivaju loše ocjene i dobre. Za njih loša ocjena (neuspjeh) nije kraj svijeta. U stvarnom se životu mnogo bolje nose sa stresom.
Spremni su da rizikuju
Ljudi koji nisu bili veoma uspješni u školi morali su se neprestano prilagođavati situacijama. Dozvolili su sebi da sanjaju i da ne žive po planovima svojih roditelja za njih. Sada se bolje nose sa svojim greškama. Ako žele da napuste fakultet, promijene posao ili se presele u neku drugu zemlju, oni će to i uraditi. Slušaju sebe i rade ono što žele. (Tuzlanski.ba)
