Stanete li na najsjeverniju tačku ovog otoka i pogledate u daljinu, činit će vam se kao da gledate u vječnost, ispred vas će se rasprostrijeti ocean dokle god oko seže. Isti je osjećaj zaronite li pod more na sjevernoj obali. Ne morate se udaljiti daleko od kopna da biste došli do brazde koja je duboka nekoliko stotina, a ubrzo i hiljada metara. Sjeverno od otoka Indijski je ocean dubok, mističan, i bez ijednog dijela kopna sve do arapskog poluotoka.
Ovaj raj na rubu otočja Sejšeli zove se Bird Island, odnosno otok ptica, i najsjeverniji je od 115 otoka sejšelskog arhipelaga. Prvi je, a još uvijek i jedan od rijetkih na Sejšelima koji su odabrali graditi turizam na prikazu što autentičnije, divlje prirode. Osim zanimljive geologije i položaja, ono čime iskače od ostalih je njegovo neobično stanovništvo, prenosi putnikofer.hr.
Zbog prevelikog broja palmi i kokosa ptice su gotovo izumrle
Ovdje danas obitava oko pola miliona ptica, no prije samo 50 godina bilo ih je tek oko 15 hiljada i borile su se za preživljavanje na otoku prepunom palmi s teškim plodovima kokosa na krošnjama. Da ga je tada neko imenovao, zasigurno bi ga nazvao “otokom kokosa”, a ne ptica.
Bird Island je prvi put otkriven 1771. godine, kad ga je kapetan broda Eagle, koji ga je ugledao, opisao kao “prekrivenog s nebrojeno ptica” i “puno morskih krava na plaži”. Sljedeće ga spominje, 37 godina kasnije, posada broda Hirondelle koja se ovdje nasukala nakon udesa. Polovica posade je poginula, a ostali su završili na Bird Islandu na kojem su preživjeli loveći i jedući upravo ptice.
Sljedećih 150 godina nije bilo puno uzbuđenja, jedan je farmer na otoku uzgajao papaju, pamuk i kokose, no samo su kokosovi orasi donosili neki ozbiljniji prihod. Krajem 19. stoljeća ovdje je radilo oko 100 ljudi, a zarađivali su prodajući ptičji izmet plantažama šećerne trske na Mauricijusu. Na otoku nikad nije postojao grad, na njemu su boravili samo oni koji su tamo radili, a čim bi prošla sezona sjetve ili bi godina bilo sušna, ostavljali su ga napuštenim.
Pedesetih godina 20. stoljeća broj ptica, među kojima je najviše čađavih čigri, pao je s milion na samo 18.000. Do toga je došlo zbog toga što su se one normalno koristile za prehranu ljudi, a i zbog sve gušćih grana kokosovih palmi. Ove se ptice, naime, gnijezde na tlu, koje zbog brojnih stabala nije bilo pogodno za polaganje jaja.
Novi vlasnik dao je srušiti palme i zabranio jedenje ptica i njihovih jaja
Današnji vlasnik, sejšelski računovođa Guy Savy, kupio je otok 1967. i u početku ga tretirao kao svaku drugu farmu kokosa. No taman u to vrijeme cijene sušenog kokosa počele su rapidno opadati i on se u jednom trenutku zapitao bi li mu možda više novca donosile ptice nego kokos. Bio je uvjeren da je “divlji turizam” budućnost. Odlučio se kockati. To je bio pionirski i hrabri potez, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da je do otoka tada bilo moguće doći samo rijetkim brodskim linijama na kojima je vožnja trajala satima.
Sve se promijenilo 1972. kad su Sejšeli dobili svoju prvu zračnu luku i tako se dodatno otvorili turistima. Do tog trenutka, Savy je već uredio 10 koliba za smještaj, a već koju godinu kasnije imao ih je 24. No najprije se posvetio pticama. Jaja čađavih čagri smatrana su delikatesom na Sejšelima, no Savy je zabranio njihovu konzumaciju, kao i izlov i jedenje samih ptica. Zečevi i štakori uništavali su ptičja gnijezda na tlu, pa je očistio otok od njih, no najveći je potez bilo rušenje palmi s kokosovim orasima na cijelom sjevernom dijelu otoka kako bi ptice mogle lijegati jaja u meku, pjeskovitu zemlju do koje nisu mogle doći zbog stabala.
Nije prošlo dugo i čađave čigre su se vratile. Sada po sezoni ima od 350 do 500 hiljada parova za razmnožavanje, tlo im odgovara pa se na metru kvadratnom zna smjestiti i po sedam gnijezda. Bird Island je danas jedna od najvećih ptičjih kolonija na svijetu i svakako kolonija kojom se najbolje upravlja na cijelim Sejšelima.
Prepoznali su to i turisti koji su nagradili Savyjev rizik od prije pola stoljeća. Dolaze na otok uživati u prirodi, promatrati ptice te upoznavati još jedne važne stanovnike: goleme kornjače. Među njima je i Esmeralda, duga 2 metra i teška 298 kilograma, što su dimenzije koje su je dovele i u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda. (Tuzlanski.ba)
