Turisti će dobiti autentično iskustvo i priče iz prve ruke, zajednica će iskoristiti turistički potencijal, a bivši članovi bandi će na taj način postati zaposleni i moći živjeti od svog (legalnog) rada..

Kada pomisle na Kolumbiju, mnogi od nas sjete se Pabla Escobara, narko kartela, FARC-ove gerile i uz malo sreće, Sofije Vergare. Naravno, Kolumbija nije samo to – a u pokušaju da poprave sliku o sebi u svijetu, angažovali su se upravo oni koji su je pomogli stvoriti. Nekadašnji članovi nasilnih bandi.

Prije dvije decenije na kolumbijskom univerzitetu započeo je kurs turizma za bivše pripadnike bandi Bogote, a danas se vide pozitivni pomaci. Ondje uče kako postati turistički vodiči kroz zloglasno naselje Egipto.

Korist je obostrana: za turiste koji će dobiti autentično iskustvo i priče iz prve ruke, za zajednicu koja će iskoristiti turistički potencijal, te za same bivše članove bandi koji će na taj način postati zaposleni i moći živjeti od svog (legalnog) rada. Putnici po Južnoj Americi već su možda vidjeli slične pokušaje revitalizacije siromašnih dijelova, poput primjerice tura po favelama Brazila.

Posjet naselju Egipto nepotpun je bez ture kroz tzv. Calle 10. Riječ je o cesti koja prolazi naseljem, ali i dijeli dvije Bogote – onu koju vidite na turističkim reklamama, te onu koju vidite u serijama poput Narcosa. Baš zato što razgled obuhvata i ovu nevidljivu granicu dva svijeta, tura se zove „Breaking borders“.

Posljednjih decenija, bande su drmale ovim područjem, a prema poražavajućim statistikama gotovo svaki stanovnik izgubio je nekog bliskog ili znanog u sukobu bandi. Pritom govorimo o otmicama ljudi, pljačkama, nasilju, ubistvima…

Priče koje posjetioci čuju od bivših pripadnika bandi potresne su, grube i brutalno iskrene. Stoga ove ture nisu za svakoga, no ako želite upoznati i svakodnevni, stvarni život Kolumbijaca – ne možete okrenuti glavu od mračne strane, prenosi punkufer.hr.

Novac koji danas zarade od turista koristi se za dobrobit cijele zajednice, a najviše se ulaže u škole, dječje obroke i igrališta. Opake ulice danas su ukrašene brojnim muralima, a možete zateći i mlade muzičare na ulici. Situacija je daleko od bajne, ali postoji dobra volja da se promijeni nabolje i onaj najteži, prvi korak, je učinjen.

Kako sami vodiči kažu: „Možda ne možemo napustiti ovaj grad, ali ga možemo promijeniti.“ (Tuzlanski.ba)