Svaka nit u paukovoj mreži ima svoju vibraciju uz pomoć koje naučnici pokušavaju da odgonetnu “jezik” pauka.

Pauci se uglavnom oslanjaju na čulo dodira. Tijelo i noge su im prekriveni sitnim dlačicama koje “hvataju” različite vrste vibracija.

Plijen šalje jednu vrstu vibracija, pauk uhvaćen u tuđu mežu “vibrira” skroz drugačije, dok dašak vjetra trese mrežu na skroz drugačiji način. Svaka nit mreže poizvodi svoj ton.

Prije par godina, naučnici su preveli strukturu mreže u muziku i zajedno sa umjetnikom Tomasom Saracenom kreirali interaktivni muzički instrument pod nazivom Spider Canvas.

Tim je kasnije poboljšao svoj rad, dodavanjem interaktivne komponente virtuelne stvarnosti, koja omogućava ljudima interakciju sa mrežom. Ova studija, kako tim kaže, ne samo da će im pomoći da bolje razumiju 3D strukturu mreže, već će pomoći i da naučimo “jezik” pauka, prenosi nationalgeographic.rs.

“Pauk živi u okruženju vibrirajućih struna. Oni slabo vide, pa se oslanjaju na razumijevanje svijeta kroz vibracije koje imaju različite frekvencije”, kaže Markus Buler, koautor studije sa Tehnološkog instituta u Massachusettsu.

Kako zamišljate mrežu? Najčešće kao palačinku sa radijalnim zracima – nitima koje se šire iz centra. Međutim, većina mreža je izgrađena u tri dimenzije i mnogo su složenije strukture. Da bi proučavao strukturu ovakvih mreža, tim istraživača je tropskog pauka Cyrtophora citricola, stavio u pravougaonu kutiju i čekao da prostor u njoj ispuni trodimenzionalnom mrežom. Zatim su laserom osvijetlili, a onda i kreirali slike visoke rezolucije na kojima se vidi 2D poprečni presjek mreže.

U sljedećem koraku, posebno dizajniran algoritam spojio je strukturu 3D mreže iz 2D poprečnih presjeka. Da bi se sve to pretvorilo u muziku, različite zvučne frekvencije su raspoređene na različite žice. Tako generisane note su svirale po obrascima zasnovanim na strukturi mreže. (Tuzlanski.ba)