Zamislite da imate 86 godina, a vlada najavi da želi da sruši vaše selo kako bi sagradila nebodere. Većina vas bi bila obeshrabrena, ali ne i Huang Yung-fu.

Yung-fu je prije deset godina saznao za plan tajvanske vlade, ali odlučio je da ostane u selu. Kada su mu ponudili novac da se iseli, on je odbio dok nije bio jedina osoba u selu zajedno s 11 zgrada koje vlada nije uspjela kupiti. To mu je selo mnogo značio. Nakon borbe u Drugom svjetskom ratu, Huang se borio protiv komunističke vlade Mao Zedonga. Ali, 1942. godine nacionalisti su izgubili pa je Huang, zajedno sa 2 miliona drugih ljudi, pobjegao u Tajvan kao politički azilant.

Bez ičega svoga ti su ljudi zajedno sagradili to selo. Iako im je to trebao biti samo privremeni smještaj, to je selo postalo dom za njihove porodice. Tamo su živjeli preko 40 godina.

“Kada sam došao ovdje, selo je imalo 1200 porodica pa bismo svi sjedjeli zajedno i pričali kao velika porodica. Ali, tada su se svi preselili ili preminuli, a ja sam postao usamljen“, rekao je Huang. Tada je Huang i počeo da slika. Postao je poznat kao Rainbow Grandpa zbog kreativnog načina na koji je spasio svoje selo. Huang je posvetio svoje dane slikajući po zidovima svih kuća i ulica u selu pa ga je pretvorio u nešto predivno. Njegovo je djelo spasilo to selo. Budući da je bilo tako lijepo, pretvoreno je u turističku atrakciju pa se sada zove Rainbow Village. Hiljade ilustracija prekrivaju svaku površinu u selu.

Na početku nije bilo lako. Vlada nije marila za nekoliko slika na zidu pa je i dalje htjela da sruši selo, ali Huang je naišao na jednog studenta koji je odlučio da mu pomogne. Student je fotografisao selo i otvorio stranicu za donacije kako bi zaustavio plan rušenja. Njegov plan je uspio.

Selo sada posjećuje oko milion ljudi godišnje. Prošlo je 11 godina od kada je Huang počeo slikati kako bi spasio selo, sada ima 97 godine i još se svako jutro budi u 4 sata i započinje dan slikanjem u tami. Selo je spašeno, a ni Huang više nije sam, sada ima mnogo turista koji mu prave društvo.

“Volim da razgovaram s njima. Govore mi da su slike predivne. Nikada nisam usamljen sa svim ovim posjetiocima“, rekao je Huang. On trenutno živi od donacija posjetioca kako bi kupio boju, a sve što selu ne treba ide u humanitarne svrhe za pomoć starijim osobama. (Cdm.me)