Neimenovani Kanađanin je postavio novi svjetski rekord s preciznim hicem na udaljenosti od 3450 metara
Član elitne jedinice Specijalnih jedinica postavio je novi snajperski rekord – ubivši pripadnika ISIS-a s preciznim hicem, na udaljenosti od nevjerovatnih 3450 metara. Čini se kako je to vještina u kojoj su najbolji Kanađani, što dokazuje 5 rekorda snajpera kroz historiju.
1. 3450 metara
Neimenovani je Kanađanin u Iraku postao nositeljem službenog rekorda u potvrđeno najdužem hicu. Da bi se tako nešto ostvarilo, treba se poklopiti gomila uslova – nedostatak vjetra, odlična vidljivost i onaj najvažniji – nevjerovatna preciznost pucača. BBC je izvijestio kako je vojnik pucao s jedne višespratnice, a metak je letio 10 sekundi prije nego je konačno pogodio svoju metu.
2. 2475 metara
Britanski snajperist Craig Harrison i prijašnji držač rekorda s dva je precizna hica ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, kada je sa svojim snajperom L115A3 upucao dvojicu Talibana južno od grada Musa Qala u Afganistanu.
3. 2430 metara
Ništa manje impresivan nije ni hitac Roba Furlonga, pripadnika kanadskog pješaštva koji je ispucao 2002 u Afganistanu. U tome mu je pomogla McMillan Tac-50 puška.
4. 2310 metara
Samo nekoliko dana prije vrhunskog pucnja Roba Furlonga, još je jedan Kanađanin izveo vrhunski napad. Arron Perry je ustrijelio neprijatelja na udaljenosti od 2310 metara s 12.7 mm McMillan Tac-50 snajperom. Ono što ovaj rekord čini posebnim je činjenica kako je putanja zrna trajala četiri sekunde imala je vertikalni pad od čak 44,5 metra.
5. 2300 metara
Narednik Bryan Kramer je u martu 2004. u Iraku s krova zgrade puškom Barrett M82A1 pogodio je neprijateljskog vojnika s udaljenosti od 2300 metara, a nevjerovatno je to što je uspio iz svog prvog pokušaja.
Najbolja snajperistica
Početkom 1941., tada 25-godišnja Ljudmila Pavličenko studirala je historiju na Univerzitetu u Kijevu, a godinu dana poslije postala je najopasnijom snajperisticom svih vremena koja je ubila 309 osoba, od čega su 39 bili njemački snajperisti. Pavličenko je od najmlađe dobi bila svojeglava i muškobanjasta, te nikad nije bila najposlušnija učenica u učionici.
Rođena je 1916. godine u malom gradiću u Ukrajini, da bi se s 14 doselila u Kijev. Kao i mnoga druga djeca u Sovjetskom Savezu, sudjelovala je u paravojnoj sportskoj organizaciji u kojoj je učila i streljaštvo. Navodno se dječak iz komšiluka pravio važan kako mu super ide pucanje, pa je Pavličenko odlučila vježbati toliko dugo dok ne bude jednako dobra kao on.
22. juna 1941. godine Hitler je razvrgnuo vezu sa Staljinom i njemačka vojska je navalila na Sovjetski Savez. Pavličenko se brzo pridružila sovjetskoj vojsci kako bi branila domovinu, iako je prvobitno odbijena zbog spola.
“Izgledala je kao model, s manikiranim noktima, u modernoj odjeći i s lijepom frizurom. Pavličenko je rekla osobi zaduženoj za novačenje da želi nositi pušku i boriti se. Muškarac joj se samo nasmijao i pitao je šta ona zna o puškama”, piše na stranicama soviet-awards.com.
Čak i nakon što je Pavličenko pokazala svoj certifikat i značku koja je potvrđivala da se bavila streljaštvom, pokušali su je usmjeriti prema poslu medicinske sestre. “Nisu željeli primati djevojke u vojsku, pa sam se morala poslužiti raznim trikovima kako bih upala”, objasnila je Pavličenko. Napokon joj je Crvena armija dozvolila da izađe na audiciju, tako što su joj dali pušku i pokazali dvojicu Rumunja koji su surađivali s Nijemcima.
Bez muke je upucala vojnike, te je primljena u vojsku. Poslali su je na prve crte bojišnice u Grčku i Moldaviju, te je u kratkom roku postala poznata kao strašna snajperistica koja je tokom prvih 75 dana na ratištu ubila 187 Nijemaca.
O njoj se pričalo
Snajperisti su se u ondašnjim bitkama borili između zaraćenih strana, često jako udaljeni od ostalih vojnika. Bio je to izuzetno opasan posao za kojeg je bila potrebna maksimalna koncentracija i strepljenje, jer ste morali satima sjediti/ležati, savršeno mirni, kako bi izbjegli da vas uoče neprijateljski snajperisti.
Kad je postala poznata, nakon bitaka za Odesu i Moldaviju, Pavličenko je prebačena na Krim i poslana u bitku za Sevastopolj. Zbog svoje reputacije, počeli su joj davati sve opasnije zadatke, te se u jednom trenu našla licem u lice s neprijateljskim snajperistom.
Ubila je 36 snajperista, od kojih su neki bili među najzloglasnijim ubicama u svojim redovima.
“Ovo je bilo jedno od najnapetijih iskustava u mom životu”, izjavila je Pavličenko kasnije. Osam mjeseci se borila u Sevastopolju, gdje je promovisana u Crvenoj armiji zbog svojih postignuća.
Nekoliko je puta ranjena, ali je poslana s ratišta tek nakon što joj se šrapnel zabio u lice, kad su Nijemci bombardovali njezinu poziciju. Postala je poznata osoba u ratu i dio propagande kojom se koristila Crvena armija, te su je se pribojavali njemački vojnici širom istočne fronte. Nijemci su čak išli toliko daleko da su joj se lično obraćali putem zvučnika, pri čemu su joj nudili ugodnosti i slatkiše ako prijeđe na njihovu stranu.
No Pavličenko je ostala na svojoj strani i uskoro postala instruktorica streljaštva, te je čak pozvana u posjetu Bijeloj kući. Postala je tako prvom pripadnicom sovjetske vojske koja je ikad stupila tamo. S 309 ubistva, ubraja se među pet najboljih snajperista svih vremena, ali je vrlo vjerovatno da je ubila i puno više vojnika, budući da je potvrđenim ubistvima morala prisustvovati treća strana, što često nije bilo ostvarivo.
Nakon rata je magistrirala u Kijevu, a ove godine je njena priča prikazana u filmovima ‘Bitka za Sevastopolj’ u Rusiji i ‘Neuništiva’ u Ukrajini. (Tuzlanski.ba)
