Na vrhu brda, usred vjetrovite ceste, smjestilo se malo, slikovito selo. U tom selu se nalazi trg, na trgu je stara, kamena kuća, a u kući živi princeza. Iako ovo zvuči kao bajka koju ćete klincima ispričati prije spavanja, ovo je početak prave priče o selu Seborga u sjeverozapadnoj Italiji.
Stanovnici ovog sela su jasni: Seborga nije dio Italije. Iako se smjestila u Liguriji, poznatoj talijanskoj regiji u blizini francuske granice, oni tvrde da je Seborga glavni grad potpuno nezavise nacije – sa zastavom, valutom, himnom i vladarom. Čak izdaju i svoje pasoše.
“Seborga nikada nije pripadala Italiji, historija je pogriješila”
Njihova zastava je plavo – bijela i vijori se gotovo sa svake zgrade, a prizori koje ćete ondje vidjeti, izgledaju doslovce kao slike s razglednica iz ruralnih dijelova Italije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Na lokalnim trgovinama, mogu se vidjeti natpisi da ondje prihvaćaju Seborgan Liguino, valutu koja je trenutno jednaka oko 10 KM, a na registracijskim tablicama možete vidjeti nacionalni grb koji ponosno ističu.
Ako posjetite Seborgu, na svakom uglu ćete vidjeti dokaze njihove nezavisnosti. Stanovnici kažu da postoji mnogo fizičkih dokaza i dokumenata o tome da Seborga nikada nije službeno pripojena Italiji i da je njihov sadašnji geografski status zapravo posljedica historijskih pogrešaka.
„1729. godine, Seborgu je kupila Kraljevina Sardinija, s još oko 14 kvadratnih kilometara okolnog područja. Sardinija je kasnije pripala Italiji. Ipak, kupoprodajni ugovor nikad nije potpisan, pečatiran i plaćen pa ne prihvaćamo da vrijedi. Postoje dokazi da je, prije ovog dokumenta, kneževina bila samostalno područje kojim se efektivno upravljalo“, objasnila je princeza Nina Menegatto, koja je ujedno i ministrica vanjskih poslova.
Renovirali su kuću pa postali princ i princeza
Princeza Nina i princ Marcello, nisu rođeni Seborgani. Nina je rođena u Njemačkoj, a u Seborgu je, sa svojim mužem Marcellom, došla iz Monaka. U Seborgi su pronašli staru kuću i renovirali je. To se stanovnicima jako svidjelo pa su predložili princu da se kandiduje na izborima za sljedećeg poglavara.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Marcello je abdicirao 2019., a Nina je onda preuzela njegovu funkciju.
60-tih godina prošlog stoljeća, voditelj lokalne zadruge za uzgajivače cvijeća, Giorgio Carbone, počeo je istraživati historiju grada. Ubrzo je otkrio dokaze o nezavisnosti i uvjerio mještane da na referendumu glasaju za nezavisnu državu. Stanovništvo je odlično reagiralo na tu ideju pa su brzo Georgia postavili za svog prvog vladara.
„On je bio poseban lik. Bio je vrlo pametan čovjek, biznismen koji je govorio nekoliko jezika. Ostavljao je dojam pomalo ludog čovjeka, prvenstveno jer je bilo ludo to što je radio. Na kraju je Seborgu stavio na kartu, a to je uistinu bilo nevjerovatno“, rekla je princeza Nina i dodala da je njegovu težnju za nezavisnošću ostvarila snaga lokalne zajednice.
Država sa seoskim običajima
Ovo nevjerovatno selo živi od poljoprivrede i cvijeća. Nedavno se počeo razvijati i turizam, jer su ljudi vrlo znatiželjni oko načina života i zanimljive povijesti pa sve češće dolaze iz prve ruke vidjeti kako izgleda Seborga.
Stanovništvo, njih 300-tinjak, međusobno se znaju, druže i podržavaju. To zajedništvo je jedan od glavnih razloga zašto tradicija Seborge još uvijek živi. Ako stanovnike Seborge pitate koje su nacionalnosti, najčešće će reći da su Seborga i Italijani.Iako bi trbali biti ljuti na Italijane, kod Seborgana nema negativnih osjećaja.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možete li zamisliti svijet u kojemu političari volontiraju? To je Seborga
Nevjerovatna je činjenica da su vrhovni poglavari Seborge, zapravo volonteri koji ne očekuju nikakvu finansijsku potvrdu da dobro obavljaju svoj posao. Svim mogućim naporima se pokušavaju u međunarodnoj zajednici istaknuti kao nezavisna država koja uistinu brine o svome stanovništvu, ali neuspješno.
„Ovo je zaista teško. Pogledajte druge zemlje koje žele biti nezavisne, pogledajte Kataloniju. Često se tješimo da se čuda događaju i da ćemo na kraju dobiti ono što želimo i prije svega – zaslužujemo. Ne možemo izaći na trg i noževima se boriti protiv Italijana, to nije odraz naše nacije“, govori princeza Nina.
Iako po svim parametrima imaju razlog za pobunu, Seborga strpljivo čeka svoj trenutak. Kako kaže princeza Nina, „službeno bi trebali biti u ratu, a neslužbeno smo jako dobri prijatelji“.
Seborga možda nikad neće doživjeti da ih svijet prihvati kao nezavisnu državu, ali to njima nije nikakav problem, svo dok u zajedništvu njeguju svoju bogatu tradiciju. (punkufer.hr)
