Dosadne, ali ne i opasne turbulencije česte su iznad ekvatora i iznad visokih planina, a na letu od Britanije do SAD-a gotovo su neizbježne…

Piloti se svaki dan susreću s nekim vrstom nestabilnog strujanja zraka. Katkad je riječ o nekoliko laganih udara, a drugi put o snažnijim turbulencijama zbog kojih će se proliti sok ili zazveckati tanjiri na stoliću. Iz pilotske perspektive, turbulencija nije opasna za putnike, prenosi punkufer.hr.

Olujni oblaci jedan su od najčešćih uzroka turbulencija tokom leta, a najčešće se susreću oko ekvatora.

To je područje intertropske zone konvergencije u kojoj se sastaju vjetrovi sa sjevera i juga. Položaj zone koju karakteriše niski pritisak mijenja se tokom godine, pa tako tokom ljeta na području sjevernog Atlantika i južnih dijelova Azije oluje nisu rijetkost, a samim tim je i rizik od turbulencija veći. Stoga aerodromi u Singapuru, Miamiju, Cancunu, Bangkoku, Johannesburgu, Hong Kongu i Mumbaiju nisu na popisu omiljenih onima koji se boje letjeti.

Ruta na kojoj su turbulencije najizglednije vodi od Britanije do SAD-a zbog olujnog neba iznad sjevernog Atlantika, osobito tokom zime.

Alpe i Pirineji također su na listi destinacija iznad kojih letovi znaju biti grbavi zbog planinskih valova, koji nastaju kada stabilni zrak struji preko prepreke (planine). Najjači planinski valovi zabilježeni su iznad Sierra Nevade, Alpa, Patagonskih Anda i Južnih Alpa. U slučaju jakih vjetrova piloti će letjeti na većoj visini.

No snažne turbulencije mogu se pojaviti i iznad nižih uzvisina, ako vjetar puše dovoljno jako iz „krivog smjera“, što se često osjeti u Glasgowu i Gibraltaru.

Avioni će se zatresti i kad jedan leti iznad drugog, baš kao što je slučaj s brodovima na moru – što je avion veći i brži, to će se turbulencije jače osjetiti.

Piloti poručuju da nema razloga za strah, pokušajte zamisliti da se vozite terencem po grbavom terenu i da je to što se događa posve prirodno. Osim toga, ekstremne turbulencije izrazito su rijetke. (Tuzlanski.ba)