Kad je brod sa zamjenskim svjetioničarem pristao uz obalu otičića, vidjeli su da ne gori svjetlo i da ih niko nije dočekao

Škotski Hebridi su krševiti arhipelag omotana maglom, njene nazubljene stijene izbijaju iz Sjevernog mora poput očnjaka nekog vodenog Levijatana. No, u vedrih dana voda postaje plava, a otoci, osvijetljeni sunčevom svjetlošću, izgledaju idilično. 26. decembra 1900. bio je jedan takav dan, prema kapetanu Jamesu Harveyju, koji je poslan na otoke Flannan kako bi dostavio potrepštine trojici svjetioničara na otoku Eilean Mor.

No, uprkos lijepom vremenu, Harvey je imao predosjećaj da nešto nije u redu. Približavao se obali sa zamjenskim svjetioničarem Jamesom Mooreom koji je kasnio šest dana zbog lošeg vremena. No kad su se približili obali vidjeli su da zastava nije podignuta, niko ih nije nestrpljivo dočekao, kao što je to bio običaj.

Potrubio je i dao svjetlosni signal, ali sve je ostalo bez odgovora. Kad je Moore zakoračio na obalu i ušao u svjetionik vidio je da kamin nije bio upaljen već danima. Ono na što su naišli ostat će misterij idućih stoljeća.

Svi su satovi bili zaustavljeni, kreveti spremljeni, a nedostajala su i dva od tri impregnirana kaputa koje bi nosili u zimskim mjesecima. Opsežna potraga potvrdila je ono što je Moore posumnjao: sva trojica su nestala bez traga.

James Ducat (43), Donald MacArthur (40) i Thomas Marshall (28), bili su jedni od prvih svjetioničara na Eilean Mor i, u vrijeme njihovog nestanka, jedini stanovnici otoka. U sedmom stoljeću jedan irski redovnik, sv. Flannan, sagradio je kapelicu na Eilean Moru, čije ruševine i danas stoje.

Međutim, ubrzo nakon posvećenja građevine, irski redovnik i njegovi sljedbenici pobjegli su s toka tvrdeći da ih muče ‘čarobna bića’. Priče o mitskoj rasi ‘malih ljudi’ o kojima su pričali mještani okolnih otoka i dalje su kružile. Pastiri koji su se brinuli samo za stalne stanovnike otočića, a to su bile ovce, nazvali su otok kao ‘drugu zemlju’ i nikad tamo nisu htjeli prenoćiti.

No, uprkos takvom ugledu Eilean Mor, Svjetioničarski odbor odlučio je izgraditi svjetionik na otoku 1895. godine. Nestanak se dogodio samo godinu dana nakon što je svjetionik završen – 7. decembra 1899. Još 15. decembra 1900. dakle desetak dana prije no što su Moore i Harvey stigli na svjetionik, s broda Cosmopolitan Line Steamers kapetan je javio da na svjetioniku Eilean Mor ne gori svjetlo. No, niko nije proslijedio poruku Svjetioničarskom odboru.

Ubrzo nakon Mooreovog strašnog otkrića, zapovjednik Upravnog odbora Northern Lighthousea Robert Muirhead pokrenuo je istragu. Volonteri koji su pretraživali otok pronašli su da nedostaje kutija s konopima za sidrenje, iako je bila čvrsto uglavljena u pukotinu i dobro pričvršćena.

‘Bilo je očito da ju je morala iščupati velika sila“, zapisali su, a prenosi portal Ozy. Ovaj prvi dokaz doveo je Muirheada do zaključka da su muškarci pokušali stabilizovati kutiju konopaca za privezivanje i da ih je povukao val. Ali nisu svi u Upravi sjevernog svjetionika bili uvjereni u tu priču. Zašto nijedno tijelo nije bilo izbačeno na obalu? Zašto je jedan od muškaraca otišao bez kaputa usred silnog vjetra bez kojeg se nije moglo ni izaći? I kako bi tri iskusna pomorca baš tako odnio val?

Desetljeća kasnije, priča je postala još bizarnija. U knjizi iz 1965. citirana je publikacija časopisa iz 1920-ih o završnim unosima dnevnika svjetioničara od 12. do 15. decembra 1900. godine.

Ovaj dokument, navodno napisao je Thomas Marshall. Pisao je da je harala velika oluja, tako intenzivno da su se sva trojica bojala za svoje živote. McArthur je plakao i molio u kutu dok je Ducat, stariji čuvar, navodno sjedio u tišini i ošamućen. Posljednji unos glasi: »Oluja je završila. More mirno. Bog je iznad svih. ” Sve to dovelo je do novih kalkulacija – je li jedan ubio drugu dvojicu, pa onda sebe? Druge teorije gledaju na tajnovitu historiju Eilean Mor otoka i tu traže odgovore, tvrdeći da su muškarce odvela tzv. čarobna bića. Treći pak da su ih oteli vanzemaljci, četvrti vjeruju u gusarski napad, pa čudovište iz Loch Nessa…

No, uprkos ezoteričnim pretpostavkama koje su se više od jednog stoljeća vrtjele oko nestanka svjetioničara, mnogi stručnjaci tvrde da nema misterije i nikada je nije bilo. Godine 2015., prirodoslovac John Love objavio je u svojoj knjizi ‘ Prirodna historija svjetionika’, da je nestanak lako objašnjiv i da je trojicu svjetioničara naprosto povukao val u Ocean. (Express.hr)