Ne možete suditi knjigu po koricama, ali ni ljude po njihovom rječniku.

Osobe koje otvoreno koriste psovke nisu lijeni, neobrazovani pojedinci kakvim ih se često prikazuje, pokazalo je novo istraživanje. Bogat rječnik psovki je zdrav pokazatelj drugih jezičkih mogućnosti.

Psiholozi Kristin Jay i Timothy Jay u časopisu Language Sciences predstavili su dokaze prema kojima psovanje nije pokazatelj neartikulisanog govora.

Proučavajući koncept “siromašnog rječnika” prema kojem se pretpostavlja da ljudi psuju zbog preslabih intelektualnih sposobnosti da se izraze na neki drugi način, napravili su eksperiment kojim su željeli otkriti jesu li osobe s bogatijim rječnikom (kad su psovke u pitanju), siromašnijeg vokabulara kad se radi o drugim riječima.

Pitali su studente da u 60 sekundi prvo nabroje što više psovki, a zatim u istom razdoblju navedu, naprimjer, što više životinja.

Bilo je za pretpostaviti da će osobe koje barataju s više psovki znati manje životinja, ali to nije bio slučaj.

U časopisu su autori napisali: “Ne možemo sebi pomoći nego procjenjujemo ljude na osnovu njihovog govora. Nažalost, kad se radi o tabu rječniku, ljudi često pretpostavljaju da su osobe koje puno psuju lijene, nemaju adekvatan rječnik, nedovoljnog su obrazovanja ili se jednostavno ne mogu kontrolisati. Ali ovo istraživanje je otkrilo da osobe koje imaju bogat rječnik psovki, imaju općenito bogat rječnik.”

To znači da puno psovanja ukazuje na zdravu sposobnost upotrebe rječnika, tvrde autori istraživanja i dodaju da su govornici itekako svjesni svojih riječi i nemaju se razloga brinuti zbog njihovog korištenja, piše Independent. (express.hr)