Čini se da vodotoranj nije mjesto za kućnu udobnost, ali Robert Hunt je bio odlučan da transformira napuštenu strukturu do neprepoznatljivosti i od nje napravi istinski stilski dom. Da li je uspio – odlučite sami!

Hunt, koji je nekada radio u fabrici filtera, naišao je na stari vodotoranj dok je pregledavao popis nekretnina.

Samo je tražio kuću za renoviranje, a ponuda ga je odmah zaintrigirala.

“Bila je na 20 milja od mjesta gdje sam ja živio, tako da bi se moglo reći da je lokalna. Vidio sam potencijal u tome, a cijena je bila prilično dobra s obzirom na veličinu nekretnine i zemljište koje je dolazilo uz to”, rekao je Hunt.

On je kupio nekretninu koja se nalazi na Cloverly Crossu u novembru 2019. za 150.000 funti. Vodotoranj, koji je povučen početkom 2000-ih, godinama je prazan, rekao je Hant.

Unutar kule je bio ogroman prazan prostor bez soba, unutrašnjih zidova ili prozora. Unutrašnjost je bila gotovo gola, osim nekoliko električnih ploča i vodovodnih cijevi iz ranih dana kule.

“Kada sam je prvi put vidio, bilo mi je teško opisati je. Bez prozora, bez stepenica – morali ste se popeti uz stepenice u centru tornja da biste došli do vrha rezervoara”, rekao je Hunt.

Počevši od decembra 2019. i tokom naredne dvije i po godine, Hunt je radio sa arhitektima i graditeljima na transformaciji napuštene kule u ugodan dom.

Hunt je dao otkaz i preselio se u mobilnu kućicu na lokaciji u julu 2020., naizmenično živeći tamo i živeći u kući svoje djevojke oko 10 milja od tornja.

„U suštini, bio sam majstor koji je radio male poslove i upravljao projektima. Prije toga sam imao tri nekretnine koje sam izdavao, a zidove sam farbao svojim rukama, dekorirao, pomagao u kuhinji i kupatilu, ali nisam profesionalac.

Iako ima iskustva sa DIY projektima, Hunt priznaje da je izazov “bio nekoliko nivoa teži” od bilo čega što je radio prije.

Hunt procjenjuje da je na cijelu prepravku potrošio oko 600.000 funti. U vodotoranj se uselio u maju 2022. godine kada je renoviranje završeno. Hunt je napušteni vodotoranj pretvorio u elegantnu kuću na tri sprata.

Umjesto da ostavi golu betonsku fasadu, pokrio je toranj crnom oblogom i obojio podnožje kuće u bijelo radi kontrasta. Prozori sada pokrivaju cijelu zgradu, nudeći panoramski pogled na okolni krajolik.

Toranj sada ima i slobodnu spavaću sobu i kupatilo, koje je Hunt dizajnirao da budu u centru kružnog prostora, u prostoriji koja je nekada bila dio okna koji vodi do vodotornja.

Glavno kupatilo, koje se nalazi na drugom spratu, je Huntovo omiljeno mjesto u kući. Sve u glavnom kupatilu je crno, uključujući podne pločice i zidove. Pored duplog tuša i duplih umivaonika, tu je i zasebna crna kada okrenuta prema velikom prozoru koji gleda na vanjski krajolik. Dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja nalaze se na potkrovlju. Hunt je zadržao dio originalnog golog betona u unutrašnjosti, uključujući plafon i postolje trpezarijskog stola.

Iako je transformacija bila uspješna, Hunt priznaje da je projekt bio izazovan na mnogo načina. Osim rutinskih i radno intenzivnih procesa, surovo zimsko vrijeme otežavalo je obavljanje i najjednostavnijih poslova.

Jedan od najzahtjevnijih dijelova projekta bio je postavljanje svjetla u skladu sa zakrivljenim zidovima vodotornja.

“Najteži dio je ono što ne možete vidjeti iza zidova, kao što je zakrivljenost suhozida, drveta i šperploče s vanjske strane prije oblaganja”, rekao je Hunt.

“Ove stvari obično nisu okrugle – sve se radi po narudžbi.” Hunt kaže da planira prodati kuću sljedećeg ljeta, ali nije spreman prihvatiti prvu ponudu koja mu se pojavi. Da bi finansirao ovaj projekat, Hunt je prodao svoju kuću i one koje je iznajmio, i pozajmio novac od svojih roditelja. Zaradu od prodaje kuće na vodotornju planira iskoristiti da isplati svoje roditelje i preuzme novi projekat. (Tuzlanski.ba)