Jedan od najdramatičnijih prizora željezničke nesreće snimljen je u Parizu 1895. godine, kada je voz probio zid na Gare Montparnasseu i djelomično pao na Place de Rennes.

Uzrok tome je bila kombinacija mehaničkog kvara i ljudske pogreške. Kako je voz kasnio, strojovođa je ubrzao, a kada je trebalo zakočiti, nije stigao na vrijeme povući ručnu kočnicu. Pokušao je iskoristiti zračnu kočnicu, ali ona nije radila. Zbog težine i brzine voza ručnom kočnicom nije uspio zakočiti, a lokomotiva je probila zid i srušila se pri čemu je jedna pješakinja poginula. Nevjerobatno je, ali u vozu nije bilo puno povrijeđenih.

Strojovođa je bio osuđen na dva mjeseca zatvora i novčanu kaznu od 50 franaka zbog prevelike brzine. Željeznica je finansijski pomogla porodici stradale žene, pobrinula se za školovanje njezino dvoje male djece, te im obećala pobrinuti se za zaposlenje.

Voz je s nosom na ulici stajao 48 sati prije nego što je policija dala zeleno svjetlo da se lokomotiva pomakne. To se pokušalo učiniti zapregom od 14 konja, ali kada to nije uspjelo radnici su iskoristili vitlo od 250 tona kojim je upravljalo 10 ljudi.

Kako je olupina voza vani stajala nekoliko dana snimljene su brojne fotografije, a neke od njih postale su kultne. Fotografija Lévyja i sinova postala je jedna od najpoznatijih u historiji transporta – i koristila se kao ilustracija za knjige, kao i muzičke albume. Sama nesreća poslužila je i kao inspiracija za romane i stripove. Ne ponovilo se! (punkufer.hr)