Gluhi učenici ne uče po posebnom programu jer učitelji istovremeno izgovaraju i rukama pokazuju gradivo kako bi svi mogli pratiti. Ondje su razlike između gluhih i onih koji mogu čuti manje nego igdje drugdje na svijetu, prenosi nationalgeographic.rs.

U prašumama na sjeveru Balija govori se kata kolok – jezik koji se ne izgovara. Tim se znakovnim jezikom služe gluhi, ali i sporazumijevaju oni koji sasvim dobro čuju jer neuobičajeno puno stanovnika u selu Bengkala ima problem sa sluhom – čak deset posto. Razlog tome recesivni gen koji uzrokuje bolest, a zašto se i kakopojavio u tolikoj mjeri naučnici ne znaju.

Bengkalci vjeruju da gluhoća ima veze s prokletstvom koje pogađa već sedam generacija. Stanovnici koji nemaju problema sa sluhom prihvataju svoje komšije između ostalog, tako što se i djeca uče znakovnom jeziku. Turisti se ponekad iznenade kad na ulicama vide toliko prolaznika koji govore rukama.

Gluhi učenici ne uče po posebnom programu jer učitelji izgovaraju i pokazuju gradivo kako bi svi mogli pratiti. Ondje su razlike između gluhih i onih koji mogu čuti manje nego igdje drugdje na svijetu.

No izađu li izvan Bengkale nastupaju problemi jer ne poznaju svi jezik ruku. To osobito osjete na tržnicama kad nastaju problemi prilikom sporazumijevanja. Najčešće se služe gestama i tegovima za vagu kako bi se dogovorili s kupcima. Većina stanovnika su siromašni poljoprivrednici koji uzgajaju banane, mango, guavu, krave i piliće.

Mladi u Bengkalu se sve više okreću komunikaciji pomoću mobitela ili međunarodnog znakovnog jezika. (Tuzlanski.ba)