Profesor dizajna Erno Rubik je 1974. godine u svom stanu u Budimpešti, koji je dijelio sa majkom, počeo da se “igra” sa drvenim kockama. Ta igra će mu promijeniti život i stvoriti jednu od najprepoznatljivijih igračaka na svijetu.

Kao znatiželjni 29-godišnjak, istraživao je upotrebu prostih oblika u dizajnu i pripremao rad za svoje učenike. Uzeo je šmirglu, obradio drvene kocke, zalijepio na po jednu stranicu raznobojni papir i sve povezao elastičnom oprugom i gumicom.

“Bilo je predivno gledati kako se nakon nekoliko okreta boje miješaju. Bilo je nevjerovatno zadovoljavajuće gledati ovu paradu boja. Kao kada nakon lijepe, duge šetnje u kojoj ste vidjeli mnogo toga poželite da se vratite kući, tako sam i ja odlučio da je vrijeme za povratak, da se kockice ponovo slože. U tom trenutku sam se našao pred velikim Izazovom – koji je put do kuće”, napisao je Rubik o svom prvom susretu sa svojim najznačajnijim izumom.

Njegov dosad neobjavljen tekst u magazinu “Diskaver” otkrio je da Rubik nije imao predstavu kako da riješi problem, a nije bio siguran ni da će drugi ljudi moći ponovo da slože boje.

Sada to neki rade za manje od pet sekundi, ali je Rubiku bilo potrebno čak mjesec dana okretanja i prevrtanja u njegovom sobičku. Matematika kaže da su male šanse da slučajno riješite kocku, jer postoji 43 triliona mogućih pozicija.

“Sjećam se kako sam mami ponosan pokazao kocku kada sam pronašao rješenje i kako je ona srećna bila, jer je mislila da više neću gubiti vrijeme na to”, naveo je Rubik.

Od tada, više od 350 miliona Rubikovih kocki je prodato širom svijeta. (b92.net)