S jedne strane, žene, čak i one najplemenitije, nisu se uvijek smatrale punopravnim, ali s druge strane, bile su poštovane i voljene, piše Bright Side.

Mnogi su ljudi sigurni da su žene koje su živjele u srednjem vijeku imale živote slične onima koje imaju kućne biljke, ali to nije u potpunosti tačno. Žene su lovile, tukle se i pisale pjesme i medicinske tekstove, prenosi Tuzlanski.ba.

Nismo mogli zanemariti brojne mitove o položaju žena u srednjem vijeku, pa smo odlučili otkriti kako su zapravo živjele.

Kako su žene zaista izgledale

U srednjem vijeku vitke djevojke sa svijetlom upletenom kosom smatrale su se najatraktivnijima, a sive oči najljepšima. Izduljeno ovalno lice bilo je u modi, pa bi žene, kako bi odgovarale tadašnjim standardima ljepote, uklanjale svu kosu s čela, uključujući i obrve.

Postupak je bio zaista neugodan. Na korijene kose nanosile bi mješavinu orpimenta i živog vapna. Nakon toga bi primijenili stvari koje bi trebale spriječiti rast kose: krv šišmiša i žaba ili pepeo natopljen octom.

Plemenite dame preferirale su plavu boju – simbol čistoće. Engleske dame bi se udavale u plavim haljinama, što je postala tradicija, prema kojoj bi mladenka na vjenčanje trebala donijeti nešto plavo.

A odjeća plemenite dame bila je zaista svijetla, jer su bojila bila izuzetno skupa i bilo je apsolutno neophodno da svaki bogataš pokaže da ima dovoljno novca za materijal. Mračne boje smatrale su se siromašnima jer su se koristile samo biljne boje, a ne minerali.

Simboli boja puno su značili u srednjem vijeku, na primjer, crvena je mogla značiti bogatstvo i hrabrost, a zelena „besplatnu ljubav“, jer bi na ženskim haljinama nakon “besplatne ljubavi” bile mrlje od trave. Dakle, čuvena pjesma “Greensleeves” koju je Henry VIII navodno posvetio Anne Boleyn, koja mu je postala druga supruga, možda nije bila izjava ljubavi, već uvreda.

Prava dama: Glavni menadžer, medicinska sestra, lovac

Jedna od najvećih odgovornosti plemkinje bila je paziti na svoje domaćinstvo i rad desetina ljudi. Osim toga, smatralo se da žene znaju kako napraviti barem najosnovnije lijekove, pružiti hitnu medicinsku pomoć i organizirati život oko sebe tako da svi budu zdravi i sigurni.

Početkom 15. vijeka jedan od najvažnijih bestselera tog vremena –„The Book of the City of Ladies“, Christine de Pizan. Prema autorici, dama bi trebala biti pametna i hrabra poput muškarca, a trebala bi znati nešto o vojsci koja će zapovijedati njenim ljudima i štititi zemlju ako ih neko napadne. Osim toga, dame su trebale biti dobre u poljoprivredi i znati tkati. I samo su rijetke dame bile dobre u vezenju.

Mnoge plemkinje bile su vrlo dobre u pregovorima i tražile su načine da postignu mir ako bi se njihovi muževi sukobljavali s drugim gospodarima ili ako neki radnici nisu bili zadovoljni. Dame su morale da plaćaju rad svojih sluga i daruju poklone u ime svojih muževa, tako da su u osnovi kontrolirale finansije.

Plemkinje su se zabavljale baš kao i muškarci. Žene bi provodile puno vremena igrajući šah i druge društvene igre. Napolju su igrali igre s loptom, išli na piknike, lovili ribe, lovili zečeve, jelene i svinje i voljeli sokolstvo.

Budući da su voljele lov, dame su imale pse – velike poput mastifa, hrtova i krvotoka. Da bi kontrolirali ove pse, morali su moći puhati u rog, što je bila neka vrsta vlastite umjetnosti: rog bi psima izdavao određene naredbe.

Obrazovanje

Dama u srednjem vijeku trebala je biti sposobna čitati i analizirati klasične autore na latinskom. U idealnom slučaju, trebale su pisati komentare na tekstove koje su čitale i biti dobre u govoru, logici i pisanju pjesama. Časne sestre su takođe vjerovatno bile pismene. U umjetničkim djelima poznate ženske figure, poput Djevice Marije, bile bi prikazane kao sposobne za čitanje.

Poznati Parižanin Fulbert angažirao je Pierrea Abélarda (jednog od najpopularnijih učitelja i filozofa u Parizu) da podučava svoju rođaku Héloïse. A princeza Marija, kćer engleskog kralja Henrija VII, mogla je svirati čembalo u dobi od 4 godine.

Materinstvo

Ipak, najvažniji posao koji su žene trebale raditi bilo je imati djecu. Žene bi govorile čarolije da zatrudne i pokušavale da shvate spol budućeg djeteta na osnovu predznaka. Ako bi buduća majka imala podočnjake i ako bi brzo hodala, mogla bi dobiti djevojčicu, a ako bi hodala polako, to je vjerovatno bio dječak. Ako je hodala stražnjim dijelom stopala, to je bio dječak, ako je više stala na prste, to je bila djevojčica.

U Engleskoj je najvažnija knjiga za trudnice bila „ Leechbook“, koja je zapravo sadržavala neke dobre preporuke. Na primjer, budućim majkama nije se preporučivalo jesti puno hladne ili mokre hrane.

Nakon poroda, žene su se puno odmarale jer su ljudi vjerovali da su „slabe i bolesne. Žene su se javno pojaviljivale nakon ceremonije čišćenja koja se održava mjesec dana nakon rođenja djeteta. Ovo je bio ritual u čast mlade majke.

Mnogi uvaženi doktori preporučili su damama da doje svoju djecu. Ali neki su stručnjaci mislili da su prvih 14 dana mljekarice to trebaju učiniti, jer majke, navodno, nisu mogle dati dobro mlijeko. A da bi iskoristili mlijeko, trebali su ga davati vukovima.

Vrlo često plemkinje nisu dojile njihovu djecu. I ne zato što je bilo teško ili su bile lijene, već da bi mogle što prije ponovo imati djecu.

Kult Plemenite dame

U srednjem vijeku ljubavni brakovi, posebno među plemenitim ljudima, bili su vrlo rijetki. Brakovi su se normalno dogovarali, iako su muškarci često birali svoje buduće nevjeste.

Ti bi muškarci pronašli posao kod velikog stanodavca kako bi zaradili novac za život i nadoknađivali nedostatak osjećaja u svom životu (što znači da nemaju ženu ili vlastitu porodicu), borili bi se za pažnju stanodavčeve žene . Dakle, poštovali su supruge, pokoravali im se, pjevali pjesme o njima i borili se za njih na turnirima. To se zvalo dvorska ljubav. Te su veze opisane u romanima iz 11.-15. vijeka.

Ovi romani i balade bili su vrlo osjetljivi, čak i neozbiljni, ali stanodavci nisu mnogo marili za takve veze. Stvar je u tome što je varanje bilo zabranjeno zbog čega ove veze nisu uključivale seks. Za dame je to bila prilika da iskuse osjećaje koje nisu imale u brakovima, a za muškarce prilika za napredak u karijeri uz pomoć dama.

Postojala su čak i pravila koja su uređivala dvorsku ljubav. Primjerice, to je trebalo činiti u tajnosti, ne bi trebalo biti nasilja, brak nije bio razlog za odbijanje, a ljubomora je bila normalan pratilac istinskih osjećaja. Također su vjerovali da je zaljubljena osoba blijeda, ne spava i ne jede puno.

Bilo je čak i ljubavnih sudova na kojima su plemkinje donosile presudu o ponašanju zaljubljenih i ljudi su morali postupati prema presudi. Na primjer, kada je dama vitezu rekla „ne“ jer je voljela svog muža, sud je izjavio da je pogriješila jer u legalnom braku nije moglo biti ljubavi. (Tuzlanski.ba)