Iako su u rijetkim trenucima kada su se fotografisali ljudi davali sve od sebe da izgledaju najbolje moguće, prvi portreti nam najčešće prikazuju izuzetno ozbiljna lica i gotovo nijedan osmijeh.

Prve “stalne” fotografije napravio je Thomas Wedgwood 1790. godine, a za prvi foto-aparat bio je zaslužan francuski izumitelj Nicephore Niepce 1826., piše Nacionalna Geografija.

To vrijeme obuhvata i viktorijansko doba kada se koncept ljepote veoma razlikovao od danas.  Mala, upijena i vješto kontrolisana usta su tada bila visoko cijenjena, dok je osmijeh zabilježen jedino na fotografijama djece, seljaka i pijanica.

Jedan od najčešćih krivaca za neutralne izraze u vrijeme viktorijanskog doba je dugo vrijeme ekpozicije za fotografiju. Zabilježeno je da je vrijeme espozicije prvih fotografija trajalo i do osam sati, dok je u vrijeme Luja Dagera fotografija zahtjevala 60 do 90 sekundi, što je, složićete se, predugo vrijeme da na licu opstane iskren osmijeh.

Još jedan od krivaca za ozbiljan izraz lica na starim fotografijama može biti i higijena zuba u to vrijeme. Bolesni zub se tada nije liječio već se jednostavno vadio, a nisu postojale plombe ili bilo kakve popravke koje bi izgrebane ili polomljene zube uljepšali. Dakle, možda su baš zbog ove činjenice strogo kontrolisana usta smatrana ljepšim od ozarenog osmijeha viktorijanskog doba.

Međutim, materijal za fotografiju je tada bio veoma skup, te su se bogate porodice češće fotografisale od siromašnih, koje su odlazile na fotografiasanje samo u posebnim prilikama, te su ovaj mali “ritual” pratila određena pravila. Kako je osmijeh “pripadao” pijanicama i “prostom svijetu”, smatran je neprihvatljivim za bonton viktorijanske fotografije.

Kasnije je George Eastman (1888. godine) osnovao ”Kodak”, poznatu kompaniju koja je proizvodila fotografske filmove. Ovaj radikalan potez je promijenio historiju fotografije, pa su se više bilježili svakodnevni trenuci, što je doprinjelo čestoj pojavi osmijeha na fotografijama.

Uz to, na činjenici da se sada smiješimo dok poziramo možemo da zahvalimo i “pokretnim slikama”. Kada su filmovi, koji su prikazivali svakodnevnicu i različite životne situacije, osvojili svijet, često smo u ovim umjetničkim djelima viđali osmijeh. I same holivudske zvijezde su se fotografisale širom raširenih usana. Tako su mediji i zvijezde uticali na shvatanje ljepote početkom XX vijeka, a  osmijeh je postao prihvaćen kao nešto lijepo i sasvim uobičajeno. (Tuzlanski.ba)