Mislio je na sve. Sam se prijavio za dodatnu satnicu tokom noćne smjene. Čak joj je i stavio par cipela pored zadnjeg izlaza. Sve je bilo spremno. Jeohn je probudio Kim u ponoć i poveo je rutom koju je isplanirao. Prethodne noći je spakovao dva ranca, stavio je nešto hrane i presvlaku, džepni nož i otrov. Nije smio da rizikuje, poneo je i pištolj. Kim je probala da ga ubijedi da ne nosi oružje, ali odlučio je. Neće ga uhvatiti živog. Čak i da preživi hapšenje, napraviće neko smiješno suđenje i poslati ga pred streljački vod. Za primjer. Nikada ranije čuvar nije pobjegao sa zatvorenicom.

„Samo sam znao da sam mrtav čovjek ako ne uspijem te noći“, rekao je Jeohn Gwang Jin sa samo 26 godina, piše Blic.rs.

„Ako me zaustave zapucaću i počeću da trčim, ako ne budem mogao da trčim pucaću sebi u glavu. Ako i to ne uspije iskoristiću nož i ubadaću samog sebe. Radije ću umrijeti nego otići u zatvor. Jednom kada sam raskrstio to sa sobom više me ništa nije plašilo“, kaže Jeohn.

Kroz prozor će skočiti zajedno, on i ona. Onda ostaje trk preko betonskog terena za vježbu zatvorenika. Ispred njih je bila visoka ograda pored koje su slušali pse čuvara kako laju u daljini. Nakon toga ide put do rijeke koja služi kao prirodna granica, pa ako to pređu ostaje sakrivanje i nada. Nada je sve što su imali od kada su Kim javili da je premeštaju u najgori zatvor Sjeverne Koreje.

Čudno je to prijateljstvo, zatvorenica i čuvar. Upoznali su se dva mjeseca ranije u maju 2019. godine. Jeohn je bio jedan od nekoliko čuvara Onsong zatvora u Sjevernoj Koreji. Njegov posao je bio da danonoćno čuvaju zatvorenike koje tek čeka suđenje. Kim mu je odmah pala u oči jer je u prefinjenoj odjeći odudarala od ostalih. Saznao je da je tu jer je pomagala ljudima da pobjegnu nelegalno iz Sjeverne u Južnu Koreju. Ljude kao što je ona zvali su „brokeri“. To je bio jako opasan i jako unosan posao. Kim je uzimala proviziju od novčanih transfera između dvije republike, a samo jedan transfer je bila šestomjesečna plata prosječnog građanina.

Kim i Jeohn nisu mogli biti veće suprotnosti. Ona je bila kriminalac, a on vojnik. Deset godina je održavao najstrožu diktaturu na svijetu. Ipak, u njima se krila velika sličnost. Oboje su satjerani u ćošak svog životnog puta. Kim je ovo bio drugi boravak u zatvoru i znala je da može biti posljednji. Njeno prvo hapšenje bilo je za najgori prijestup – organizovanje bjega iz Sjeverne u Južnu Koreju, istom rutom za koju su se ona i njen čuvar spremali.

„Sve što mi je trebalo za ovaj posao su vojni kontakti i znanje koliko je koji od njih podmitljiv. Za koje pare će skrenuti pogled na drugu stranu“, kaže Kim. Šest godina je uspijevala. Na kraju su je baš ti njeni kontakti i izdali. Prvi put su je poslali u zatvor na pet godina, dok je izašla ostala je bez muža koji je odveo njihovu djecu. Nije imala prebijene pare. Ponovo je postala broker da bi preživjela.

Ovog puta odlučila je da radi manje rizičan posao. Davala je telefone sa otvorenom linijom kako bi se rođaci iz odbjeglih porodica čuli sa onima koji su ostali iza njih u Sjevernoj Koreji. Tako je i uhapšena. Odvela je dječaka na skrovito brdo da uhvati signal i čuje se sa majkom koju je Kim ranije prevela preko granice. Policija je došla. Preklinjala je i preklinjala da je ne vode, da će im platiti, ali dječak je već sve vidjeo. Nisu smjeli da rizikuju i prime mito.

Njena sudbina je bila zapečaćena

Šurovanje sa Južnom Korejom se smatra gorim od ubistva. Jeohn nikoga nije ni švercovao ni ubio, ali je osjećao kao da je kažnjen. Bio je u vojsci, a htio je da bude policajac.

„Jednog dana mi je otac rekao zašto ne mogu da napredujem. Moji roditelji su seljaci. Da bismo mogli da odemo u drugu kastu trebaju nam pare, pare nismo imali. Čak i da sam imao kako da platim školovanje morao bih da platim za dobar posao, korupcija je način na koji Sjeverna Koreja funkcioniše“, kaže Jeohn reporteru „Guardiana“.

I tako je kao siromašni zatvorski čuvar on gledao tu čudnu Kim koju je čuvao. Zatvorenici nisu smjeli da gledaju čuvare u oči, ali ona se odvažila. I tako je Jeohn pod okriljem noći počeo da joj šapuće pitanja kroz rešetke. Dvije sudbine su se našle.

„Robijaši su znali da smo bliski, sve se to vidi i zna. Kada sam čuo da je premještaju rekao sam joj – želim da ti pomognem, sestrice, znam gdje te šalju i umrijećeš tamo“, rekao joj je Jeohn. Umjesto olakšanja Kim se prepala da je sve namještaljka. Mislila je da je špijun i počela je da se distancira od njega. Dugo mu je trebalo da je ubijedi da mu vjeruje.

„Htjela sam da se ubijem. Po cio dan sam samo plakala. Kada te iz zatvora prebace u takav logor kakav je mene čekao oduzimaju ti dokumenta. Više nisi građanin, ne postojiš. A mene su slali u Čongori logor, najgori u zemlji“, priča Kim.

Jeohn joj je napokon priznao zašto priča sa njom. Nije mu samo seosko porijeklo blokiralo napredak. On je bio potomak rođaka koji su prebjegli u Južnu Koreju. Pokazao joj je njihove slike. Nikada neće napredovati dok ima tu mrlju u dosijeu. Kim mu je povjerovala.

„Mislila sam da će mi srce otkazati koliko je lupalo. Nikada u historiji Sjeverne Koreje nisu pobjegli čuvar i zatvorenica“. E, pa jesu. Kim i Jeohn su skočili kroz prozor zatvorskog kompleksa 12. jula 2019. Godine.

Jurnuli su preko dvorišta, popeli se preko ograde i doskočili na močvarno tlo trčeći do rijeke.

„Ja sam bila toliko slaba da sam posrtala na svakih nekoliko koraka. Saplitala sam se, vukla. I onda se pred nama upalio reflektor. Legli smo prestravljeni. Šutili smo pola sata na zemlji. Nije bilo ništa, smjena straže“, priča ona dok Jeohn nastavlja.

„Da sam bio sam samo bih preplivao, ali ranac me vukao na dno i držao sam pištolj objema rukama iznad vode da se ne pokvasi. Počeo sam da tonem. Voda mi je stigla iznad glave. Počeo sam da krkljam. Kim me zgrabila za odjeću i vukla. Pomislio sam da ću ovako umrijeti, udaviti se u mraku ali sam konačno tabanima dotakao dno reke i shvatio da mogu da dišem. Prešli smo u plići dio. Prešli smo granicu“ priča Jeohn.

To je bio samo dio puta. Ušli su na kinesku teritoriju i čekali su da stari Kimin kontakt uspije da dođe do njih. Tri dana su se promrzli krili u planinama. Na kraju krijumčari su ih našli i prebacili iz Kine u drugu zemlju. Tu su se čekajući dalji put sreli sa reporterima „Guardiana“ i ispričali svoju nevjerovatnu priču.

Dok sjede na bezbjednom znaju da za njihove porodice tek kreće pakao. Oni su rodbina nelegalnih dezertera. Mogu samo da se nadaju da će činjenica da dugo nisu bili kod kuće ubijediti vlasti da njihovi najmiliji nisu znali za njihove planove.

Ovo je za njih kraj prijateljstva. Ona će ostati u Aziji gdje ima kontakte Jeohn će tražiti politički azil u Americi.

„Pođi sa mnom u Ameriku“, moli je Jeohn, ali ona odbija. Ne zna engleski. Samo mu poručuje „gdje god da odeš momče, ne zaboravi me“.

Znate, vjerujemo da je nemoguće da će zaboraviti jedno drugo. (Tuzlanski.ba)