Stanisława Leszczyńska rođena je 1896. godine. Prije Drugog svjetskog rata njen život ni po čemu se nije razlikovao od života bilo koje druge katoličke djevojke iz Poljske onog vremena – završila je osnovnu i srednju školu prije Prvog svetskog rata i 1916. godine udala se za Bronisława Leszczyński, radnika u štampariji.
Do 1919. godine imala je sina i ćerku i sa porodicom se preselila u Varšavu gdje je počela da uči za babicu. Do 1923. godine rodila je još dvojicu sinova i zaposlila se u gradskoj bolnici kao babica.
Nacisti su okupirali Poljsku na početku Drugog svjetskog rata i porodica Leszczyński je morala da se preseli jer je čitav njihov kraj pretvoren u jevrejski geto. Stanisława i njena porodica nisu željeli da svoje dojučerašnje komšije ostave na cjedilu, ali nisu bili dovoljno oprezni, pa su uskoro uhvaćeni kako doturaju Jevrejima hranu i lažna dokumenta.
Stanisława je uhapšena 1943. godine zajedno sa svoje troje djece dok su Bronisław i njihov najstariji sin uspjeli da pobjegnu. Stanisława Bronisława nije nikada više vidjela jer je on poginuo nešto kasnije u Varšavskom ustanku.
Babica iz Auschwitza
Nakon ispitivanja Stanisława i njena 24-godišnja ćerka, studentkinja medicine, završile su u Auschwitzu. Kako su obje žene imale medicinskog znanja dodijeljene su porodilištu dok je cijela bolnica funkcionisala pod kontrolom zloglasnog doktora Mengelea. Njihovo znanje vjerovatno im je spasilo živote.
Stanje u Auschwitzu bilo je svuda loše, ali je u porodilištu bilo ravno paklu. Odeljenje nije bilo opremljeno čak ni najosnovnijim sredstvima za medicinsku njegu i Stanislava je morala da iskoristi svu svoju domišljatost kako bi pomogla ženama da se što bezbjednije porode.
Uredila je da se kreveti trudnica u barakama pomjere najbliže pećima i savjetovala je ženama da, koliko god to teško bilo, trampe svoje porcije hljeba za dodatne čaršave kako bi, jednom kada se bebe rode, imale u šta da ih umotaju. Ako majke nisu imale peškire ili čaršave, njihove bebe su umjesto pelena koristile prljave komadiće papira.
Dolazak na svijet usred pakla
Stanisława je svaku trudnicu u Auschwitzu porađala sa istom pažnjom i trudom kao što je to činila u bolnici u Varšavi. Uprkos tome što je bila okružena hororom, svaka beba je na svijet dolazila uz pomoć njenih pažljivih ruku punih ljubavi.
Drugi logoraši su kasnije svjedočili da je Stanisława noći provodila budna savjetujući trudnice kako da što lakše prođu kroz porođaj i uskoro je cijeli Auschwitz zvao – Majka.
Nacisti su pretpostavili da će većina trudnih žena, usljed loših uslova i bolesti, prije ili kasnije pobaciti ili roditi mrtvu djecu. Zahvaljujući Stanisławi, veliki broj žena je ipak uspio da trudnoću iznese do kraja, a ona je organizovala i grupu logorašica koje su, koliko god su mogle, brinule o porodiljama i bebama.
Ali ovo nije bio kraj muka ovih ljudi! Svaka majka koja ne bi uspjela da se dovoljno brzo oporavi nakon porođaja odmah je odvođena u gasnu komoru. Što se beba tiče, Mengele je u jednom trenutku naredio Stanisławi da ubije svako dijete koje uspije da preživi dolazak na svijet. Ona je to odbila i nakon toga je majkama pomagala da sakriju djecu.
Na kraju, Stanisława je, rizikujući svoj život, pomogla da na svijet dođe 3.000 beba. Od tog broja, skoro 2.500 djece na kraju nije preživjelo strahote Auschwitza. Oko 500 beba koje su imale arijevske karakteristike poslate su na usvajanje u njemačke porodice.
Stanislava je i tu pomogla! Pronašla je način da tetovira bebe kako bi nakon rata njihovi pravi roditelji uspjeli da ih pronađu.
Stanisława je oslobođena iz Auschwitza nakon rata i uspjela je da ponovo pronađe svoje dvoje preživjele djece. O onome što je činila tokom godina rata, nije željela da javno govori jer je, kako je jednom prilikom rekla, sve to bili suviše bolno i strašno.
Ipak, 1970. godine, na susretu logoraša u Varšavi, srela se sa nekim preživjelim majkama i djecom koje je spasla u Auschwitzu.
Nevjerovatna životna priča Stanisławe otkrivena je nakon objavljivanja Stanisławine kratke priče “Izvještaj babice iz Auschwitza” (“The Report of a Midwife from Auschwitz”) neposredno prije njene smrti 1974. godine.
Godine 2010. katolička crkva je počela proces proglašavanja Stanisławe Leszczyńske za sveticu. (istorijskizabavnik.rs)
