Danas je Medellin grad koji i dalje raste, a na njegovim ulicama srest ćete apsolutno sve moguće profile ljudi. Vozači kamiona, hipsteri, žene u visokim potpeticama i tetovirani boemi – svi ovaj grad smatraju svojim domom.

Početkom devedesetih godina ovim kolumbijskim gradom vladala je droga, a strašni narkobos Pablo Escobar sijao je strah i smrt na gotovo svakom koraku. Kakav je Medellin imao imidž, dovoljno govori i to da ga je engleski časopis Time prije četvrt stoljeća nazvao „najopasnijim mjestom na planeti“, no od 1992. do 2017. proteklo je mnogo vremena, pa se grad čije je ime bilo neugodno i izgovarati, s vremenom transformirao u pravu pravcatu turističku destinaciju, prenosi punkufer.hr.

Devedesetih je nasilje vladalo ulicama, građansko društvo bilo je nepoznat pojam i činilo se kako za ovaj grad nema spasa. Danas je Medellin lijepo i ugodno mjesto gdje se poštuje zakon, a ekonomija je u takvom zamahu da je jedna od najjačih na južnoameričkom kontinentu.

Pa, u čemu je onda tajna? Vjerovali ili ne, jedan od stanovnika Medellina, vodič po imenu Julian, za britanski Telegraph ispričao je kako je velik uticaj na razvoj grada imao ni manje ni više nego – javni prijevoz.

„Izgradnja metroa bila je početak svih dobrih stvari, bilo je to poput mosta u bolji svijet. Odjednom smo shvatili kako se stvari zbilja mogu promijeniti i tako je počela revolucija u Medellinu.“

Prije nekoliko decenija, grad je bio na dobrom glasu i polako i sigurno se razvijao, ali dolaskom osamdesetih i devedesetih Medellin je postao centar kokaina. Glavnu riječ vodio je već spomenuti Escobar, a i nakon njegove smrti 1993. godine, grad je bio na glasu kao mjesto koje ne želite posjetite ako vam je stalo do vlastite kože.

No završetkom stalnih nemira i unutarnjih ratova, Kolumbija je odahnula i počeo je oporavak u cijeloj zemlji, a posebno se to odrazilo na Medellin. Smješten u udolini, poznat je po nadimku „grad vječnog proljeća“ zahvaljujući idealnoj klimi, a gdje god se okrenete, čini vam se da se nešto događa.

Izgrađeni su mnogobrojni parkovi, muzeji, moderna biblioteka, kino na otvorenom, a kafića i restorana ima u izobilju. Grad je čist, a Julian objašnjava kako je dolazak podzemne željeznice promijenio život nekadašnjeg centra droge. „Kad je 1994. izgrađen, bila je to prva pozitivna stvar nakon mnogo vremena. Metro nam je dao sigurnost i pokrenuo nas, odjednom se bilo mnogo lakše kretati gradom, ljudi su izašli iz svojih kvartova i počeli se kretati gradom, Možete reći ‘ma, to je samo metro’, ali, vjerujte, itekako je promijenio psihologiju grada.“

Danas je Medellin grad koji i dalje raste, a na njegovim ulicama srest ćete apsolutno sve moguće profile ljudi. Vozači kamiona, hipsteri, žene u visokim potpeticama i tetovirani boemi – svi smatraju ovaj grad svojim domom.

Da vam je neko rekao 1992. kako će Medelin izgledati za četvrt stoljeća, vjerovatno biste pomislili kako toj osobi nisu sve na broju.  (Tuzlanski.ba)