Posjedujem 7.000 olovaka, a sem toga imam i puno znački, notesa, upaljača i zastava. Kolekcionarstvo nije samo hobi, to je više od hobija jer pruža brojne prilike, rekao je za Anadolu Agency kolekcionar Faruk Fazlagić iz sela Orizare kod Velesa

Mnogi ljudi imaju razne hobije. Posebno je zanimljivo prikupljanje raznih stvari koje njihovim kolekcionarima predstavljaju pravo zadovoljstvo i čine im život ljepšim. Jedan od zasigurno najvećih kolekcionara olovaka je Faruk Fazlagić iz sela Orizare kod Velesa, u Makedoniji. Zaposlen je u fabrici za proizvodnju kreča, porodičan je čovjek, ali ga ništa ne spriječava da svoj hobi još od malih nogu gaji i dan danas.

“Ljubav prema hobiju, kolekcionarstvu, tačnije sakupljanju hemijskih i olovaka javila se još u mojoj ranoj mladosti. Sjećam se, imao sam 12 godina kada sam sa tadašnjih pet dinara kupio prvu hemijsku olovku u gradu Prilepu 2. augusta sada već daleke 1980. godine. Motivisale su me te razne boje, moć mastila i mogućnost da se sa njima piše, prenese ono što čovjek misli. Priznaću, ni slutio nisam da će to potrajati i dan danas, te da ću stići do broja koji je za rubriku vjerovali ili ne, oko 7.000 olovaka“, rekao je za Anadolu Agency (AA) na početku svoje neobične priče ovaj strastveni kolekcionar olovaka.

Fazlagić ističe da je njegova kolekcija raznovrsna.

“U svojoj raznovrsnoj kolekciji, sem olovaka, imam i raznih znački čiji broj iznosi više od 2.000, zatim upaljače, mnogobrojne privezke, britve, tabakere. Volim te neke malene stvarčice koje meni mnogo znače. Većinu svoje kolekcije koju posjedujem, prikupio sam od mnogih kompanija, nešto sam i sam kupovao od svog skromnog džeparca kao mladić, a dobar dio sam dobio od svojih prijatelja iz dijaspore koji mi godišnje donesu stotine olovaka i raznih zanimljivih stvari, na čemu sam im zahvalan“, ističe Faruk.

Sarajevo je grad koji ima dušu, kaže Fazlagić, govoreći o svojim vojničkim danima kojih se rado sjeća, stavljajući akcent na svoj hobi u to vrijeme.

“Bio sam u vojsci u Sarajevu 1988. i 1989 godine, martovska klasa. Sarajevo je divan grad, grad koji ima dušu. Vojnički dani se pamte uvjek, bilo je lijepih trenutaka, koje sam mojim olovkama zabilježio na papiru, a napisao sam i mnoga pisma, koja ljudi iz moje porodice još uvjek čuvaju. U vojsci sam imao zanimljivu funkciju, bio sam pomoćnik ćate – evidentičar. Čuvam olovku koju sam dobio tamo, na kojoj piše ‘Uspomena iz JNA’. Naime, tada su u vojsci činovnici primjetili da imam lijep rukopis i da imam uvijek nekoliko olovaka sa sobom, pa su mi rekli da sam odgovarajuća osoba za taj zadatak. Čak i za vrijeme vojničkih dana nisam odustajao od svog hobija, što me je u određenim teškim trenucima smirivalo. Hobiji opuštaju i nude bijeg iz svakodnevice“, objašnjava Faruk.

Iako je teško izdvojiti od obimne i bogate kolekcije šta mu je najdraže, ipak, ovaj kolekcionar ima svoju najdražu stvar – tabakeru, koju mu je poklonio prijatelj.

“Jedna od omiljenih stvari u mojoj kolekciji je i tabakera koju mi je poklonio jedan dragi prijatelj, u znak poštovanja , dugogodišnjeg prijateljstva i svih zajedničkih trenutaka koje smo proveli“ , kaže Faruk, dodavši:

“Značke sam također davno počeo sakupljati. Bilo je to vrijeme kada je bilo u modi biti kolekcionar znački i tako nekih finih stvari. Puno mojih prijatelja mi je pomoglo pri prikupljanju znački. Jedan moj kolega po hobiju koji je sada u dubokoj starosti, došao je prije dvadesetak godina i rekao mi da on više ne može da brine o materijalu koji posjeduje i dao mi je u amanet dio njegove kolekcije koji brižno i dan danas čuvam. Ima tu svega i svačega, počevši od fabrika u kojima sam radio, do jugoslovenskih političara, muzičara i ostalih ličnosti iz javnog života“, dodaje Faruk, govoreći o svojoj raznovrsnoj kolekciji, među kojima su i značke.

On smatra da kolekcionarstvo nije samo hobi, već mnogo više od toga.

“Kolekcionarstvo ustvari nije samo hobi, ono ima nekoliko važnih aspekata, među kojima bih izdvojio onaj društveni. Otvara mnoga vrata, upoznao sam puno menadžera velikih kompanija koji me udostoje poklonima, neki su mi postali i prijatelji, sa svojim kolegama kolekcionarima smo razmjenjivali olovke, a i sve ove stvari su naše uspomene i onda kada sam najnervozniji ja sređujući svoju kolekciju smirujem sebe i odmaram se“, kaže Fazlagić.

Kolekcionar Faruk kaže da je kolekcionarstvo dobar hobi, zbog više razloga među kojima navodi upoznavanje i povezivanje sa ljudima i proširenje vidika.

“Mladi danas nemaju naviku za ovakav hobi. Savremena tehnologija je učinila svoje, sada je važno biti na facebooku, tweeteru i ostalim socijalnim mrežama koje ustvari doprinose da ljudi budu asocijalni. Zato bi poručio mladima da se bave ovim hobijem ili nekim sličnim, jer će ih to na neki način oplemeniti, proširiti neke nove vidike, upoznaće nove ljude, a bude i lijepih uspomena“, zaključuje kolekcionar Faruk u razgovoru sa novinarom Anadolu Agency.