Četvrtak, 18. Juli 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Epohalno: Naučnici otkrili ko je izgradio Stonehenge

Zemljoradnici iz Anadolije slijedili su Dunav i mediteransku rutu i završili na britanskom otočju

Naučnici u Londonu uporedili su DNK ekstrahiran iz neolitskih ljudskih ostataka pronađenih u Britaniji s ljudima koji su u isto vrijeme živjeli u Evropi.

Neolitski su stanovnici putovalo od Anadolije (moderne Turske) na Iberski poluotok prije no što su pronašli put na sjever.

Do Britanije su došli oko 4.000 godina prije Krista, a detalji su objavljeni u magazinu Nature Ecology & Evolution.

Migracija u Britaniju bila je samo jedan dio velike, masivne ekspanzije ljudi iz Anadolije 6.000 godina prije nove ere, koja je Evropu upoznala sa zemljoradnjom.

Prije toga, Evropu su naseljavale male, putujuće skupine koje su lovile životinje, te sakupljale divlje biljke i školjke.  Jedna od grupa ranih zemljoradnika slijedila je rijeku Dunav, a druga je išla preko Mediterana – u oba slučaja vrlo je vjerojatno da su prelazili preko teritorija današnje Hrvatske. DNK otkriva kako su “Britanci” iz neolitika bili većinski potomci grupa koje su putovale mediteranskom rutom, neki čak brodovima od otoka do otoka.

Kada su naučnici analizirali DNK ranih farmera s britanskog otoka, našli su da najviše nalikuju neolitičkim ljudima iz Iberije (moderna Španija i Portugal). Ti su iberski farmeri bili potomci ljudi koji su putovali Mediteranom. S poluotoka, ili negdje u blizini, mediteranski su zemljoradnici putovali na sjever prema Francuskoj. Britaniji su možda prišli za zapada, ušavši kroz Wales ili jugo-zapadnu Englesku.

Datiranje C 14 ugljikom pokazuje da su stigli ranije na zapad, ali to se još mora istražiti. Uz dodatak zemljoradnje, migranti su u Britaniju doveli tradiciju gradnje megalita, kakav je i Stonehenge u Wiltshireu. Iako su Britaniju, kada su oni stigli, nastanjivali “lovci-sakupljači”, DNK pokazuje kako se nisu pretjerano miješali.

Lovci-sakupljači su gotovo u potpunosti zamijenjeni zemljoradnicima, što se možda samo svodi na to da je ovih bilo više. “Ne pronalazimo dokaze njihove DNK prisutnosti nakon što dođu zemljoradnici.

Možda su bili premali u brojevima pa nisu iza sebe ostavili genetsko naslijeđe”, kaže dr. Tom Booth, specijalist iz Natural History muzeja u Londonu. “To je sve igra brojeva”, kaže Mark Thomas s UCL-a. Profesor Thomas kaže kako su neolitski farmeri morali prilagoditi svoje prakse klimatskim uslovima kako su se kretali kroz Evropu. No, kada su došli do Britanije već su znali šta žele i bili su prilagođeni za uzgoj u klimi sjeverozapadne Evrope.

Istraživanje analizira i DNK britanskih lovaca-sakupljača. Jedan od kostura je i tzv. Cheddar Man, koji je star 7.100 godina prije nove ere. Kao i većina lovaca-sakupljača u to doba, imao je tamnu kožu i plave oči. Nova populacija zemljoradnika imala je svjetliju kožu sa smeđim očima i crnom ili tamnosmeđom kosom.

Prema kraju neolitika, oko 2.450 godine prije nove ere, potomci prvih zemljoradnika su pak zamijenjeni opet novom populacijom (tzv. Bell Beaker narodi) koji su migrirali s kontinenta Evrope. Tako da je Britanija svjedočila dvjema genetskim “šokovima” unutar nekoliko hiljada godina.

Prof. Thomas kaže kako se ovaj kasniji nalet dogodio nakon što je neolitska populacija već neko vrijeme bila u padu, i u Britaniji i u Evropi. Rekao je kako su objašnjenja koja spominju sukob simplistička, i da se sve na kraju svelo na to “čiji je životni stil prilagođeniji okolini”. “Teško je uvidjeti jesu li dva genetička pomaka imala išta zajedničkog, to su dvije vrlo različite vrste promjene, ali postoje spekulacije da su to, do neke mjere, kolapsi populacije. Ali razlozi kolapsa su sasvim različiti”, piše BBC. (Express.hr)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje