Dobronamjerna fraza koju neki ljudi koriste, a koja je zapravo znak niske emocionalne inteligencije je ‘znam kako se osjećaš.

Vrlo je teško istinski ‘znati’ kako se neko drugi osjeća. Empatija, simpatija i sažaljenje tri su različite emocije koje stoje pod istim krovom pozitivnih osjećaja koje ljudi izražaju kao odgovor na iskustva drugih.

Empatija (suosjećanje) je sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja s drugima. Ona označava aktivno pokušavanje doživljavanja tuđih osjećaja ili misli. Riječ je o pokušaju da se ‘stavite na mjesto drugoga’. Empatija zahtijeva napor ponekad i puno truda.

Simpatija je pozitivan osjećaj ili društveni afinitet prema drugoj osobi. Simpatija dolazi spontano, iracionalno, a empatija je stanje razumijevanja koje dolazi s aktivnim naporima. Na primjer, lakše je suosjećati s nekim ko je iz našeg mjesta, ko ima sličnu priču kao i mi, ali ako je u pitanju nešto nepoznato, potrebno je više napora kako bi suosjećali.

Sažaljenje je definirano kao osjećaj tuge i suosjećanja izazvan patnjom i nesrećom drugoga. To je tuga kao reakcija na osjećaje drugih, a ne zajedničko emocionalno razumijevanje osjećaja druge osobe. Sažaljenje možete osjetiti bez suosjećanja. Zapravo sažaljenje nosi konotaciju da izričito niste u istoj emocionalnoj poziciji kao drugi.

Razlikovanje ova tri koncepta pametan je i jednostavan način usmjeravanja prema akcijama koje ilustriraju emocionalnu inteligenciju.  Ljudi koji imaju visoku razinu emocionalne inteligencije ili koji rade na tome da je dovedu na višu razinu razumiju različite koncepte  ove tri riječi.

Razmišljanje o razlikama moglo bi vas navesti da shvatite da sažaljenje nije korisno u određenoj situaciji, a simpatija je malo vjerojatna, jer ne postoji ako nedostaje zajedničkog iskustva. Empatija je emocionalno inteligentniji koncept i uz trud može se postići. To je ključna prekretnica prema razvoju dublje emocionalne inteligencije. (24sata.hr)