Iako često pomislimo da se nevini ljudi na smrtnu kaznu mogu osuditi samo u filmovima, Damon Thibodeaux je dokaz da se to događa i u stvarnosti.

On je 1997. godine osuđen na smrt nakon što je proglašen krivim za silovanje i ubistvo svoje maloljetne rođake. Damon nije počinio te zločine i bio je osuđen na osnovu pogrešne identifikacije svjedoka i iznuđenog priznanja.

Thibodeaux je 15 godina proveo u zatvoru čekajući smrt prije nego je istraga o njegovom slučaju ponovno otvorena. Nakon ponovne istrage i DNK analize utvrđeno je da je nevin, te je 2012. godine pušten na slobodu.

Ekipa iz Vicea napravila je intervju s Damonom, i istražili su sve što zanima prosječnog čovjeka o osjećanjima koji nevinog čovjeka prate tokom iščekivanja smrtne kazne.

Damon je rekao da je tokom 15 godina provedenih u čekanju, bilo trenutaka kada se htio predati i povući žalbe jer se psihički teško nosio s čekanjem te nije mogao živjeti u kavezu svjestan da ne može dokazati nevinost.

Iako čekanje nosi i nadu, priznaje da se u jednom trenutku bio potpuno pomirio da ga očekuje smrtna kazna za zločin koji nije počinio i dodaje da se potpuno suočio sa smrtnošću. Ovaj nesrećni slijed događaja u njemu je probudio vjeru u Boga, jer je kako kaže, shvatio da neko drugi kontroliše njegovu sudbinu.

Damon je priznao da je nakon ponovnog otvaranja istrage mislio da se radi o rutinskom postupku, te da je tek nakon nekoliko mjeseci shvatio da zaista postoji šansa da dokaže da je nevin.

“Najgore od svega je što sam prije svoje golgote podržavao smrtnu kaznu”, rekao je i dodao da od svoje države nije dobio odštetu i da je čekajući smrtnu kaznu propustio najbolje djelove svog života.