Sve je potonulo u pijesak, a ponegdje ne možete ni otvoriti vrata ili zahrđalu ogradu jer su zapele u njemu – ako ih uopće još ima… Više se ne čuje ni zvuk ezana iz džamije na kraju ulice…
U emiratskoj pustinji na istoku zemlje, nedaleko od ceste koja spaja Ujedinjene Arapske Emirate i Oman, znatiželjni putnici bit će nagrađeni neobičnim prizorom zastanu li barem nakratko.
Iz pješčanog ništavila koje se proteže u beskraj, u daljini se mogu samo naslutiti bijeli vrhovi zgrada. Pomislili biste da neko ovdje živi, možda beduinsko pleme, ili je to još jedno čudo bogatih Emirata koji usred ničega podižu fontane, nebodere i hotele.
No uzmite malo vremena, izađite iz cipela i zagazite u vrući pijesak. Uputite se prema bijelim zgradama, u grad Al Madam, u kojem vas neće dočekati niko.
Grad u pustinji ili pustinja u gradu?
Uđete li u koju od zgrada, više nećete vidjeti ni namještaj. Sve je potonulo u pijesak, a ponegdje ne možete ni otvoriti vrata ili zahrđalu ogradu jer su zapele u njemu – ako ih uopće još ima… Više se ne čuje ni zvuk ezana iz džamije na kraju ulice.
U neke kuće moguće je ući samo kroz prozor jer je nivo pijeska do koljena. U njima su još vidljive pločice i ukrasne slike na zidovima. No u neke je sobe nemoguće ući jer su do krova ispunjene pijeskom.
Stanovnici okolnih gradova reći će vam da su za sudbinu grada krive loše sile, no naučnici kažu kako su uzrok pješčane oluje i širenje pustinje koja je u pješčanim valovima „potapala“ mjesto. Zbog teških uslova stanovnici su spakovali stvari i napustili mjesto.
Brojna napuštena sela, gradovi i zgrade za koja znamo uglavnom su preplavljena grafitima, a često i nepozvanim gostima. No ovdje vladaju pustinjski mir i tišina, bijeložuti tonovi zgrada i pijeska, a jedini preostali trag života su stara stabla koja još uporno rastu u dvorištima kuća.
Dva lica Emirata različito se nose s moćnom pustinjom
Uprkos oskudnim informacijama pretpostavlja se kako je grad podignut u drugoj polovici prošlog stoljeća i napušten svega nekoliko desetljeća kasnije. Danas oni koji dođu u ovaj grad ostaju još kraće: tokom dana to je mistična orijentalna destinacija, ali noći nisu za plašljive. Uz to, nema dućana niti ikakvog sadržaja – i njih je progutao pijesak.
Grad duhova na istoku Ujedinjenih Arapskih Emirata udaljen je svega sat vremena vožnje od slavnog Dubaija, koji se protiv pustinje bori milijardama dolara. Dva su to potpuno suprotna lica iste zemlje i podsjetnik da su Emirati mnogo više od sjaja i raskoši Dubaija.
U pustinjskim bazenima širom zemlje još žive skromni narodi i plemena: čuvaju dragocjene deve, ispisuju knjige svojom poezijom, pripremaju čaj i kruh u pijesku za goste kojima se vesele… Sve dok pustinja ne odluči da je vrijeme da pođu dalje. (Punkufer.hr)
