Čvorci (lat. Sturnus vulgaris), koji nastavljaju oduševljavati naučnike širom svijeta, jedna su od najčešćih vrsta ptica u svijetu. Najčešće ih je moguće vidjeti u velikim jatima, koja se nerijetko sastoje i od nekoliko hiljada jedinki, a jedno od njih je zabilježio i repoter Anadolu Agency (AA).
Ipak, samo dio jata ovih glasnih društvenih ptica seli u toplije krajeve.
Teško je opisati i cvrkut čvoraka, jer je on sastavljen od zvižduka, šištanja, cičanja i čegrtavih i kuckavih zvukova. Dio melodije čine i zvukovi koje su ”naučili” od drugih vrsta, a mogu djelimično oponašati zvukove koje čuju u rubanim sredinama.
Ovaj raznovrsni repertoar, mužjaci koriste za privlačenje ženki, koje biraju najbolje “pjevače“. Čvorci su sekundarne dupljašice, odnosno svit će gnijezdo u bilo kojoj prikladnoj šupljini. Najčešće su to stara staništa djetlića, mada ih je moguće vidjeti i u šupljinama objekata. Mužjaci će graditi gnijezdo i ukrašavanjem ukrasnim biljem, a nakon toga i pjesmom, nastojati privući ženke. Ženke će zatim dovršiti gradnju gnijezda i obložiti ga mekšom travom perjem. Iako žive u velikim jatima, ove ptice ostaju vjerna jedna drugoj i to duži niz godina, a veoma borbeno štite svoj dom, kao i njegovu neposrednu blizinu.
Nakon sezone gniježđenja, čvorci se skupljaju u jata, koja su najbrojnija zimi. Upravo ovakav način života pruža im sigurnost, pomaže u zadržavanju toplote i služi za ”protok informacija“ o ”popularnim“ lokacijama koje obiluju hranom. Ukoliko se suoče s predatorom, jato će se neprestano kretati i mijenjati smjer i tako izbjegavati neprijatelja, piše Anadolija.
Ugledaju se jedni na druge, pa tako svaka jedinka jata prati pokrete susjedne ptice bez obzira o veličini zajednice. Ukoliko jedna ptica krene u određenom smjeru, druge će je slijediti i oformiti ”val“, koji se naziva murmuracijom. Murmuracija je, dakle, prirodni fenomen pri kojem se jato čvoraka kreće jedinstveno, u trenutku se razdvajaju, prevrću te talasaju po nebu.
Boja perja je još jedna od karakteristika čvoraka koja izaziva čuđenje. Naime, izdaleka, izgleda kao da ptica ima potpuno crno perje, ali kada se iz blizine pogleda, moguće je vidjeti zeleno-ljubičaste tonove koji se presijavaju.
Zapravo, perje je građeno od crnih pigmenata na kojima se nalaze slojevi keratina što refletuju svjetlost. Isto tako, jedan od faktora koji utiču na intenzitet boje, jeste istrošenost perja odnosno starost ptice. Mladunci su pepeljasto sive boje, koje postepeno tamni.
U jesen ptice dobijaju novo perje s bijelim vrhovima koji nestaju krajem zime. Perje nije jedino što se mijenja kod čvoraka tokom godine. Jedna od promjena je i boja kljuna, koji je zimi crn, a u proljeće žut.
Ovi svaštojedi zimi se hrane većinom puževima, ličinkama i tome slično, a ljeti biraju bobičasto voće, sjemenke, žitarice i druge plodove. Oblik i karakteristike kljuna su nešto po čemu se ova ptica razlikuje od drugih. Naime, čvorak posjeduje snažne mišiće za zatvaranje kljuna, koja funkcionišu u obliku kliješta.
Iako sama pomisao na čvorke poljoprivrednicima izaziva glavobolje, treba uzeti u obzir veličine jata i istaći da ove ptice zapravo pomažu u prozračivanju tla i uklanjaju štetne kukce. (Tuzlanski.ba)
