Svaka žena u Japanu planira svoj dan na način koji njoj odgovara. Ali općenito, raspored svih je manje-više isti, pogotovo kada je riječ o rasporedu majke ili domaćice koja radi, piše Bright Side.

Zanimljivo je znati kako se različit način života žena u japanskom društvu uspoređuje s onim na što su zapadne žene navikle, prenosi Tuzlanski.ba.

Jutro

Žene u Japanu, u pravilu, ustaju tek nakon 5 sati ujutro i to vrlo tiho kako ne bi probudile supruga i djecu. Predškolska djeca u ovoj zemlji obično spavaju u istom krevetu sa roditeljima.

Nakon održavanja higijenskih postupaka, žene u Japanu ili počinju pripremati doručak ili započinju brzo pranje rublja. Ne tuširaju se ujutro – ovdje je uobičajeno to raditi navečer nakon radnog dana. Ujutro samo češljaju kosu, peru zube i peru lica.

Ako je ostatak porodice već budan, Japanke će spremiti krevet. Ali oni to rade na drugačiji način od nas. Mnogi ljudi nemaju prekrivače za krevet, pa samo trebaju raširiti čaršaf i uredno preklopiti poplun i jastuke kako ne bi bilo vidljivog izgužvanog dijela.

Doručak za japansku porodicu također se razlikuje od onoga što smo navikli u drugim zemljama. Nisu zadovoljni brzim sendvičima ili kajganom. Umjesto toga, oni pripremaju punopravni obrok – dinstaju povrće, prže meso i kuhaju rižu.

Ujutro trebaju pripremiti doručak za svoje dijete za školu. Naravno, neke majke su zadovoljne svojim djetetom koje doručkuje u školskoj menzi, ali to se obično smatra nepristojnim. Majku u lokalnoj zajednici ocjenjuju po tome kakav doručak dijete nosi u školu. Ako je kutija za ručak neuredna ili ako dijete uopće ne doručkuje, majka se smatra lošom, a isto vrijedi i obrnuto. I nije dovoljno samo staviti hranu u kutiju za ručak. To trebate učiniti lijepo, praveći od toga neke figurice – tako da općenito morate pokazati neku vrstu kreativnosti.

Muž se probudi tako da ima taman toliko vremena da doručkuje i odmah krene na posao. Način na koji Japanke peru posuđe opet nije nimalo sličan načinu na koji to radimo. Voda se ne zadržava dugo vremena – oni jednostavno sapunjaju sve tanjire i posuđe, a zatim ih stavljaju u sudoper dok je voda isključena. Zatim sve zajedno isperu.

Zanimljivo je da neke Japanke ne koriste deterdžent za pranje posuđa kako bi zaštitile ruke. Umjesto toga, u sudoper stavljaju poseban sapun. To im štedi vrijeme jer ne trebaju podizati bočicu i istiskivati ​​proizvod svaki put kad im treba sapun – samo trljaju spužvu o sapun i on se zapjeni.

Nakon doručka dijete opere zube po drugi put, a zatim se obuče i odvodi u školu ili vrtić. Mnoge žene u Japanu imaju bicikla sa košarama i posebnim dječjim sjedalima.

Škole i vrtići u ovoj zemlji otvoreni su od 6 do 20 sati, tako da je roditeljima koji rade lakše. Naravno, djeca ne uče tokom cijelog tog razdoblja – postoje pauze u igrama.

Nakon što japanska majka odvede njihovo dijete u školu, ona se vraća kući i sama doručkuje. A onda odlazi na posao ako nije domaćica.

Dan

Ako žena ne radi, a dijete nije navršilo školsku dob, provodi cijeli dan s njima. Zapravo, takve majke nisu u mogućnosti poslati bebu u vrtić jer su ustanove za brigu o djeci dostupne samo roditeljima koji rade.

Danju domaćice obavljaju čišćenje, kuhanje i pranje, kao i kupovinu. I oni u šetnju idu sa svojom djecom, naravno. To rade uglavnom u parkovima. Postoji čak i poseban izraz za ove žene u Japanu poznat kao “majke u parku”.

Društvo u takvim parkovima ima strogu hijerarhiju. Svaka majka ima svoju “titulu”, a ući u lokalnu kliku majki nije tako lako – samo vođe mogu odlučiti hoće li primiti nove žene u svoj “klub”.

Što se tiče zaposlenih žena, sve kućanske poslove odgađaju za večer. Nakon što majka pokupi svoje dijete iz vrtića ili škole, ona odlazi s njima do trgovine, a zatim se vraća kući.

Večer

Prvo što žena mora učiniti je pranje veša ako to nije učinila ujutro, jer je u Japanu nepristojno započeti ovaj postupak nakon 19 sati. Mnogi ljudi odlaze u krevet u to doba i mogu se žaliti na buku.

Japanke peru rublje svaki dan. Kao prvo, to je zbog činjenice da se djeca brzo isprljaju, a drugo, zbog njihove nevjerovatne čistoće. Na primjer, lokalno stanovništvo svakodnevno mijenja peškire u kupaonicama.

Nakon čišćenja i pranja veša, žene se same okupaju, a zatim okupaju djecu. Zatim skuhaju večeru.

Zanimljivo je da je u nekim stambenim zgradama voda jako klorirana pa se ne može piti niti koristiti za kuhanje. U ove svrhe ljudi moraju kupiti mineralnu vodu.

Prije spavanja, žene pripremaju rižu za doručak. Stavili su ga u poseban uređaj – šporet za rižu. Ima funkciju odbrojavanja vremena tako da će se riža početi kuhati u određeno vrijeme i neće je morati kuhati ujutro.

Dijete se prvo stavi u krevet, a žena cijelo vrijeme koje ostaje u noći može posvetiti sebi. (Tuzlanski.ba)