Poslovica „Nužnost je majka izuma“ savršeno opisuje situaciju kada je riječ o utvrđivanju porijekla nekih recepata, piše Bright Side.

Oni su izmišljeni u različitim dijelovima svijeta zahvaljujući domišljatosti običnih ljudi. Iako su obični ljudi morali kuhati jela iz samo uskog raspona proizvoda, konačni rezultati su se s vremena na vrijeme pokazali prilično dobrim, a neki se od ovih recepata i danas koriste, prenosi Tuzlanski.ba.

1. Pizza

Tradicionalna italijanska pizza sastoji se od jednostavnih sastojaka, poput maslinovog ulja, rajčice, začinskog bilja i guste kore. Za italijane koji nisu tako dobro raspoloženi, pica je bila jedno od glavnih jela i, naravno, niko nije razmišljao o tome da ovo jelo postane “sofisticiranijim”.

Međutim, status pice promijenio se zahvaljujući kraljici Margheriti, drugoj kraljici Italije. Jednom je htjela probati jednostavno jelo, pa je kuharica napravila pizzu s sastojcima koji podsjećaju na boje italijanske zastave. Kraljica je bila impresionirana tim jelom, a pica Margherita koja je dobila ime po njoj postala je italijansko jelo s potpisom.

Ali ne mogu svi priuštiti da naruče pizzu u nekim restoranima. Ljubitelji knjige Elizabeth Gilbert mogu probati omiljeno jelo glavnog junaka knjige u restoranu L´antica Pizzeria Da Michele u Napulju. Ovo mjesto također ima poznatu britansku filijalu restorana koja je poznata po svom skupocjenom i sofisticiranom meniju. Proper Pizza NZ, restoran na Novom Zelandu služi pizzu s neobičnim sastojcima, poput crnog tartufa. Pizza da Mooca, restoran u srcu Brazila, očarava svoje goste luksuznim pizzama koje su ukusne, lijepe i skupe.

2. Puffer riba

Puffer ribe niko ne jede, a da ne rizikuje. Ova riba veličine dlana prava je legenda japanske kuhinje. Tijelo ove ribe prepuno tetrodotoksina.

Stari Japanci znali su posebnu tajnu kuhanja puffer ribe i jeli su ovu opasnu ribu mnogo prije nego što su otvoreni restorani koji su je poslužili. Ova je riba bila dostupna bilo kome, osim cara, jer mu je bilo zabranjeno da rizikuje život i zdravlje.

3. Kvinoja

Nutricionisti i zdravstveni blogeri na Instagramu otkrili su kvinoju svijetu s nove strane. Ljudi koji se bave zdravim životnim stilom reklamiraju ovaj korisni proizvod na društvenim mrežama. A sada, zahvaljujući svim tim, kvinoja košta oko 8 dolara po pakovanju.

Danas je to čest gost za našim trpezarijskim stolovima, ali ga prije oko 15 godina niko nije htio pojesti. Ovaj se proizvod smatrao hranom „siromašnog čovjeka“.

4. Sushi

Sushi je tek nedavno postao gurmansko jelo i do nedavno nije bio uvršten u jelovnike najboljih restorana širom svijeta. Loši japanski ribolovci su to jeli.

Cijene sušija dramatično su porasle sredinom 20. stoljeća. Postoji mišljenje da se to dogodilo zato što se Japan povezao s drugim zemljama i počeo privlačiti više turista.

5. Francuska supa od luka

Dugo je stoljeće luk supa bila hrana siromašnima, sve dok Luj XV nije odlučio kuhati luk s supom od šampionja.

Ali prema Aleksandru Dumasu, poljskom kralju Stanislavu se jako svidjela supa od luka koji je isprobao na putu u Versailles. Čak je pitao kuhara za recept i kasnije ga podijelio sa kolegom, francuskim kraljem.

Naravno, cijena supe od luka ovisi o njegovim sastojcima, ali zaista je lijepo jesti jelo u kojem su čak uživali i kraljevi.

6. Tiramisu

Kombinacija jaja, mascarpone sira, Savoiardi kolačića i kafe ima čaroban učinak na ljubitelje tiramisua iz cijelog svijeta. Mnoge regije Italije nadmeću se za pravo da sebe nazivaju domovinom recepta za ovaj čuveni desert. Ali, najvjerovatnije, stvoren je u Trevisu 1970. Šlag, jaja sa šećerom, služio je kao energetsko piće za obične radnike ovog grada u regiji Veneto.

Poznati italijanski kuhari ukus su učinili sofisticiranijim s nježnim kremastim mascarpone sirom, kolačićima i kafom. Iako originalni recept ne sadrži bjelanjke i likere, neki kuhari eksperimentirali su sa sastojcima kako bi poboljšali ukus.

U 2017. godini tiramisu je službeno uvršteno na popis tradicionalne furlanske i gilske poljoprivredne hrane od strane Ministarstva poljoprivrede, prehrambene i šumarske politike u Italiji.

7. Bigos

Prerok ovog poljskog jela koje danas poznajemo kao Lovačka gulašica bilo je nešto što se zove veliko skijanje i „skitni bigos“ i nedostajalo im je kupusa. Danas sadrži kupus kao glavni sastojak. Ovaj je recept bio češći među manje imućnim ljudima, dok su bogatiji Poljaci svojim bigosima dodavali meso i dimljene proizvode.

Bigos je prešao dug put od prehrane “siromašnog čovjeka” do gastronomske zvijezde u mnogim zemljama. Ovo jelo “sve u jednom” divili su se mnogi pjesnici i poznate osobe. Primjerice, Adam Mickiewicz je u jednoj od svojih pjesama posvetio liniju bigosima.

8. Livarot sir

U 19. vijeku, ovaj vrlo delikatan sir sa crvenom plijesnom nazvan je „meso siromašnih“ i bio je jedan od najpopularnijih proizvoda kod Normana. Ali danas se sir Livarot proizvodi u ograničenim količinama, a gotovo ga je nemoguće pronaći na policama supermarketa. Restorani poslužuju ovo gurmansko jelo samo ako ga prate visokokvalitetna francuska vina.

Prema zakonima EU i francuskim pravilima koja reguliraju zemlju porijekla proizvoda, ova vrsta sira ne može se proizvoditi izvan općine Livarot.

9. Losos 

Možda bi zvučalo pomalo čudno ako kažemo da su “siromašni Škoti morali jesti losos i pastrmku”, ali to je istina. Davno je losos bio lako dostupan u škotskim vodama.

Danas se ova vrsta ribe smatra delicijom, košta puno i ne smatra se lošijom od drugih morskih plodova, poput kamenica ili školjki, u pogledu svoje gastronomske vrijednosti.

10. Pasta

Tokom renesanse, tjestenina s povrćem, sirom i češnjakom spasila je od siromaštva mnogo siromašnih Italijana. Jeli su tjesteninu golim rukama jer pribor za jelo tada nije bio dostupan običnim ljudima.

Ovo jelo postalo je neodvojivi dio talijanskog jelovnika u 16. vijeku i bez njega se ne bi mogao dogoditi nijedan banket. A kad su se otvorile tvornice tjestenine, konačno je postala nacionalno blago. (Tuzlanski.ba)