Ljudi i dan danas pale svijeće vjerovatno najvećem revolucionaru u novijoj historiji, mada je cijelog života bio ateista.

Godinama su čak i stanovnici Kube mislili da mu je prezime Sanche, a da je Che bio deminutiv koji je iskoristio za predstavljanje. Istina je da je puno ime Che Guevare bilo Ernesto Gevara de la Serna, a u pop kulturi je ostao besmrtan zahvaljujući fotografu Albertu Diazu Gutierezu, koji je kasnije promenio ime u Korda.

Cheova najpoznatija fotografija, koja je jedna od najčešće umnožavanih u istoriji i takmiči se sa “Mona Lizom” i Marilyn Monroe sa zadignutom haljinom, postala je viralna mnogo prije YouTubea, Facebooka i Snapchata. Kordin Che je postao apostol antikapitalizma i zvijezda vodilja mirnim društvenim aktivistima širom svijeta.

Koliko je samo ova fotka korištena! Na studentskim barikadama Pariza 1968, preko korica albuma Madoninog albuma “American Life”, naočara Jean Paul Gaultier, kutija za cigare i kondome, do studentskih spavaonica i izbjegličkih kampova.

Če nije bio Kubanac, ali je u februaru 1959. dobio kubansko državljanstvo “po rođenju”. Nije bio ni ekonomista, ali je u novembru iste te godine postao predsjednik Kubanske nacionalne banke. Nije čak bio ni mnogo zgodan, sa otečenim, izmučenim licem usled astme od koje je bolovao. Ipak, ostao je zapamćen kao najfotogeničniji idol kubanske revolucije.

Za Kubance Kordina fotografija Chea nije gerilski šik, već miks sujevjerja i socijalizma, ideologije i neznanja, vjernosti i straha. Mnogi na njegovo odsustvo gledaju kao na simbol onoga što revolucija treba da bude. Možda bi danas njegovo prisustvo za nas bilo poražavajuće. Danas, kada su nam tržni centri bliži od revolucije.

Da, heroji su nam i dalje potrebni, ali ne oni koji posjeduju takvu snagu da nas kao ovce povedu u daleki raj. Koga smo zapravo slijedili?

Kordin Che je pretvoren u posebnu formu kapitalističke monete – suvenira, postera ili jeftine majice.

A Kordin Che je inicijalno objavljen sasvim slučajno.

Kako je nastala fotografija?

U martu 1960. u Havani je ekplodirao brod i tada je poginulo više od 100 radnika, a povrijeđeno je mnogo više, uključujući prolaznike koji su hrlili da ukažu pomoć ranjenima.

Brod “La Coubre” je bio pun oružja koje je kubanska vlada kupila od Belgijanaca, a koje je tajno transportovano na Karibe.

Dnevni list “Revolución” je trebalo da prati sahrane koje su se sutradan dešavale na lokalnom groblju. Među počasnim gostima su bili i Jean-Paul Sartr i Simon de Bovoar. Blizu njih je stajao Che Guevara. Kastro je na sahrani držao govor u kojem je rekao da je eksplozija bila sabotaža. Optužio je Amerikance za zločin, a jedini dokaz je bio njegov monolog masama. Tada je prvi put upotrijebio čuveni slogan “Domovina ili smrt”.

Korda se kasnije prisetio kako je nastala fotografija.

– Oko mi je bilo na starom aparatu “Leica”, koncentrisao sam se na Fidela i ljude oko njega. Iznenada, kroz objektiv od 90 mm, Che se pojavio iznad mene. Iznenadio me je njegov pogled. Pukim refleksom sam okinuo dva puta, horizontalno i vertikalno. Nisam imao vremena da napravim treću sliku jer se Che povukao unazad diskretno, u drugi red. Sve se desilo za pola minuta – ispričao je Korda.

Kod kuće je horizontalni snimak kropovao u vertikalni jer je u punom kadru nepoznati čovek bio suviše blizu Cheovog desnog ramena, a vidjele su se i grane palmi s njegove lijeve strane.

Urednici lista “Revolución” su odbili da objave crno-bijelu fotografiju bez komentara. Jednostavno im se više dopalo da objave fotku “vođe” i Castrovih gostiju Sartra i Bovoarove. Korda je okačio sliku u svom stanu i zvao je “Guerrillero Heroico”, a Chea je opisivao kao čoveka koji je bijesan i bolan sa “impresivnom snagom u izrazu i bijesom koncentrisanim u pogledu posle toliko smrti”.

Godine 1965. Kubanci nisu šest mjeseci čuli ništa o svom heroju, dok Castro iznenada nije napravio javnu oproštajnu poruku od svog starog druga. Che se u pismu odrekao svih građanskih i vojnih pozicija, uključujući i kubansko državljanstvo.

Iako su Korda i Che rođeni 1928. i dijeli ih samo nekoliko mjeseci, fotograf je nadživjeo legendu više od 33 godine. Ernesto Gevara de la Serna je pogubljen u Boliviji 1967. od strane vojnika koji su obučeni u Americi, pošto je zarobljen uz pomoć Kubanaca koji su radili za CIA.

Nekoliko mjeseci prije Cheove smrti italijanski biznismen Giangiacomo Feltrineli je zakucao na Kordina vrata u Havani. Došao je u Kubu direktno iz Bolivije i predao Kordi pismo Haidija Santamarije, tadašnjeg predsjednika “Casa de las Américas” – pokreta koji je pomagao da se ideologija kubanske revolucije proširi. Fotografu su tražili dobru Cheovu sliku. Korda mu je pokazao na zid i rekao: “Ovo je moja najbolja Cheova slika.”

Feltrineli je tražio dve kopije i sutradan mu je Korda napravio primjerke koje je tražio. Kada ga je Italijan pitao za cijenu, fotograf je rekao da su fotografije poklon jer Feltrinelija šalje neko koga on izuzetno cijeni. Tijelo Che Guevare se još nije ni ohladilo u Boliviji, a posteri s njegovim likom su se već prodavali u milionima kopija. Ime fotografa se nigdje nije pominjalo.

Nasilje koje prati cijelu priču nije mimoišlo ni Feltrinelija koji je 1972. pomogao da se “Doktor Živago” Borisa Pasternaka prošvercuje iz Sovjetskog saveza 50-ih godina. Pronađen je mrtav u blizini Milana, a navodno ga je ubio njegov eksploziv dok je pokušavao da izvrši napad, mada je izvjesnije da je pogubljen od strane Rusa.

Malo prije smrti, Korda je preko suda pokušao da ostvari svoja prava i to je i uspio preko Londonskog vrhovnog suda. Tada je spriječio da se Cheov lik pojavljuje na reklamama za Smirnof votku. Tvrdio je da je takva komercijalna eksploatacija uvreda za uspomenu na gerilskog heroja. Korda je insistirao na tome da ni on ni njegov heroj nikada nisu pili alkohol.

Dobio je 50.000 dolara od nagodbe, a novac je donirao Kubi za kupovinu dječjih lijekova sa međunarodnog farmaceutskog tržišta. (Noizz.rs)