Na današnji dan prije 37 godina u Sarajevu su otvorene XIV Zimske olimpijske igre, a posebnu pažnju tih dana u prijestolnici Bosne i Hercegovine privuklo je takmičenje u skijaškim skokovima.

Zahvaljujući tome što je Sarajevo ugostilo Zimske olimpijske igre 1984. godine u ovaj sport zaljubio se i Selver Merdanović.

“Bavio sam se skijaškim skokovima, isključivo zahvaljujući organiziaciji Olimpijskih igara 1984. godine. Ljudi su u Hadžićima formirali klub ski skokova, gdje smo mi kao mališani pristupili tom klubu i sve do početka same agresije mi smo trenirali, kako ovdje na Igmanu, tako i u Sloveniji i širom Evrope”, kaže Merdanović.

Merdanović je rekorder Bosne i Hercegovine sa skokom od 128.5 metara koji je ostvario u Zakopanama 1987. godine.

“To je bilo 1987. godine na jednom Evropa kupu u Zakopanama gdje sam skočio 128.5 metara. Postoji taj jedan trenažni ciklus gdje vi ne dođete odmah na ovu skakaonicu. Postoji taj neki put sve dok ne dođete do ove skakonice. Osjećaj je bio jako lijep. Inače skijaški skokovi su jedan adrenalinski sport. Tek kada doživite jedan malo veći skok, tek tada osjetite taj let, tu dužinu, taj turbulentni nastup. Imate ta podizanja i propadanja i to je taj adrenalin koji doživite”, ističe Merdanović.

Merdanović kaže kako je nakon prelaska s manje na veću skakaonicu bilo malo treme.

“Na početku svakako, pogotov prelaskom i kada prvi put skačete na velikoj skakaonici. Postoji jedna mala doza, ne bih to nazvao strahom, više tremom. S obzirom za željom za tim skokovima to je išlo jednostavno i bez problema.”

Takmičenje u Sarajevu, gdje je najveći trag ostavio Matti Nykanen, ali i Jens Weissflog ostalo mu je u posebnom sjećanju.

“Tu u jednom dijelu ove šume na Malom polju nalazi se i jedna jelka na kojoj sam ja bio. Dobro se sjećam da je ovdje ovaj plato vrvio od publike. Kažu da je bilo negdje oko 100.000 gledalaca, a ja kao klinac nisam mogao ništa da vidim pa sam se popeo na jednu od ovih jelki. Bilo je to jako zanimljivo i očaravajuće gledati. Meni kao početniku tih skokova. Ja sam u tom periodu tek počeo trenirati i bilo mi je jako interesantno gledati. U tom momentu nešto sam nazirao kao jednu sjenu, jednu tačku koja je dolazila. Nije se to nešto moglo vidjeti. Vrvilo je sve od publike, taj gromoglasni aplauz i navijanje publike. Toliko je bilo tih emocija, da čovjek i ono što je gledao nije mogao da uprati”, dodao je Merdanović.

Meradnović je uspio pokrenuti i Udruženje Ski skokova, trenirao je djecu, ali je u jednom trenutku morao odustati od daljnjih treninga.

“Udruženje je i dalje aktivno međutim s obzirom na našu političku situaciju i političku volju morali smo prestati raditi, jer mi smo prevazišli taj poligon. U ovom dijelu Igmana postoje još tri skakaonice. Jedna je od prirodnog zaletišta – 15 metara i još jedna 25 metara i 45 metara koje su porušene. Zaletište je porušeno. Ja sam pokušavao da pronađem neku realnu mogućnost da se te skakaonice obnove, upravo kako bi djeca mogla napredovati. Ja sam imao 10-12 skakača s kojima sam radio tri godine i došli smo do situacije da trebamo preći na tu od 25 metara, pa onda na sljedeću. Međutim nije se uspjelo, društvo nije našlo razumijevanja. Na sve moguće načine preko svih veza i lobiranja ta priča je propala i čisto sumnjam da će se ponovo pokrenuti”, kaže Merdanović.

Ističe kako je razgovarao i sa sinom Janeza Gorišeka, arhitektom sarajevskih skakaonica, koji je bio spreman pomoći da se olimpijsko borilište na Igmanu obnovi.

“Ja sam 2019. godine bio na finalu Svjetskog kupa u letovima na Planici gdje sam razgovarao sa Gorišekovim sinom i on mi je rekao da je njegov otac izrazio želju da pomogne da se te skakaonice vrate u takmičarski program. Izrazio je želju da dođe bez neke naknade i da isprofiliše ovu skakaonicu kako bi dobila upotrebnu dozvolu. Kažu neki da se trebaju rušiti. Ne trebaju se rušiti, samo se ponovo trebaju isprofilisati uglovi na zaletištu i doskočištu i mislim da se uz malo sredstava te skakaonice mogu dovesti u takmičarski dio”, kaže Merdanović. (N1)