Zaljubljenost može ljude navesti da rade lude stvari, što samo dokazuje da ludo ponašanje kod udvaranja nije svojstveno samo životinjama. Otkrijte primjere iz raznih kultura

1. Noćni lov

Scenarij u kojem se dečko noću šunja u sobu svoje ljubljene te riskira susret s njenim ljutim ocem mali je dokaz ludosti koju potencira ljubav, no za muškarce iz Butana ova tradicija pravi je tradicijski ritual udvaranja poznat kao “noćni lov”, ili po njihovom “bomena”. Običaj je potekao i istočnog, ruralnog dijela Butana te uključuje muškarca koji se prikrade u sobu djevojke i tamo treba prenoćiti. Ako ga ulove, on se mora ili oženiti s djevojkom ili “odraditi” to na obiteljskom polju. Iako zvuči romantično, to nije uvijek bilo tako, jer djevojka često uopće nije ni znala kojem se muškarcu svidjela i tko će joj doći u sobu, zbog čega sve više obitelji osigurava svoje domove s lokotima, a prozore djevojaka s rešetkama kako bi spriječili ulazak uljeza, no tradicija i dalje živi.

2. Borba s ukrasnim lišćem

Regija Balinese u Indoneziji, tačnije selo Tenganan poznato je po neobičnim borbama za ljubav. One se odvijaju na Usaba Sambah Festivalu svakog maja u godini, a na njemu muškarci dokazuju svoju zrelost. Sudjeluju samo oni neoženjeni muškarci, a bore se u areni ukrasnim lišćem biljke Pandanus koje ima trnje, dok se štite jedinom oklopom izrađenim od bambusa. Krv teče posvuda, oni se mlate biljem, a žene navodno fascinira njihova hrabrost. Kako bi bolje promatrale akciju, žene su smještene na vrtuljak koji se pokreće nožnim pogonom koji se zaustavlja tek na kraju borbe, koja obično traje satima.

Pogledajte video:

3. I firma traži radniku partnera

Za poslovno usmjerene Japance, pronalazak srodne duše može biti vrlo problematičan zadatak. Srećom, zato postoji praksa “omiai”, koju bi neupućeni mogli shvatiti kao ništa više od dogovorenog braka. Prije bilo kakvih susreta potencijalnih partnera, onaj koji spaja napravi detaljnu analizu kandidata, ali i njihovih obitelji. Potom kandidati međusobno izmijene slike, kako sebe, tako i svojih obitelji. Zapisuju na papir sva pitanja koja imaju te ih šalju, a ta međusobna ispitivanja omogućuju bolje upoznavanje bez da se ono fizički dogodilo. Ako sve “štima”, dogovorena je veza, a kod tradicionalnijih i brak. Praksa je nastala u feudalnom dobu Japana te bilježi pad nako Drugog svjetskog rata, no i dalje postoji, osobito kod onih u elitnijim krugovima društva. Čak i velike korporacije poput Mitsubishija koriste omai, najčešće kako bi svojim zaposlenicima pomogle pronaći odgovarajućeg partnera.

4. Poruka zamotana u rižu

Djevojke etničke grupe Miao u Jugozapadnoj Kini imaju jedinstven način komunikacije sa svojim ljubljenima. Tokom svog Sestrinskog festivala u travnju, što je njihov ekvivalent zapadnjačkog Valentinova, djevojke se urede i skuhaju hrpu riže u četiri različite boje, a svaka boja predstavlja jedno godišnje doba. Potom daju rižu, zamotanu u maramicu, udvaračima koji ih okružuju. Muškarci mogu saznati sviđaju li se djevojci odmatanjem maramice – ako su u riži dva crvena štapića, to su dobre vijesti, ako je jedan – pristojno ga odbija, a ako pronađe čili ili češnjak – otvoreno ga i bezkompromisno odbija. Neodlučne djevojke u rižu će staviti borovu iglicu, a njenim pronalaskom muškarac se još može nadati.

5. Ljubavne kolibe

Nezamislivo za očeve čistunce je ideja da im dragocjena kćer sama provede noć s udvaračem, no to je poželjna tradicija kod nekih etničkih skupina. Tako afričko pleme Zulu te kambodžansko pleme Kreung održavaju bizarnu tradiciju ljubavnih koliba. One se grade u kasnijim fazama udvaranja muškarca, a tamo se dvoje mladih mogu susretati po noći. Otac time daje seksualnu slobodu kćeri, ali istovremeno ne priznaje postojanje udvarača – sve dok on ne ponudi svoju stoku u zalog za brak.

6. Kupovina mlade

Praksa kupovine mlade traje stoljećima u tajlandskoj provinciji Chaing Rai, a cijeli postupak započinje nevino – muškarac prilazi djevojci, govori joj da je zainteresiran i flertuje. Ako se i on sviđa njih, idu na spoj kako bi se bolje upoznali. Nakon toga odlaze u njezinu kuću, gdje muškarac pregovara s njezinom majkom za koju je “cijenu” daje te koliko si je vremena s tim novcem kupio. Tada je sve riješeno, a ovisno o dogovoru djevojka može ostati s njim par mjeseci ili koju godinu, a ako su si baš “kliknuli”, potrebna je isplata za cijeloživotnu družicu, no o tome se izjašnjavaju oboje.

7. Izbor za Mistera

U afričkom selu Wodaabe muškarci su ti koji se odijevaju kako bi impresionirali dame. U tom se plemenu cijeni ljepota, pa muškarci prave dobi dane provode u dotjerivanju, pranju, češljanju, biranju odjeće, a potom se pokazuju na festivalu “Gerewol” i sudjeluju u plesnom natjecanju “Yaake”. Svi natjecatelji plešu u ravnoj liniji ispred djevojaka, koje ih ocjenjuju. Žiri se sastoji od tri dame.

8. Zavodničko zviždanje

Iako se u zapadnom svijetu dječake uči da je zviždanje za djevojkama pokazatelj lošeg odgoja i bontona, u meksičkom plemenu Kickapoo ono se desetljećima koristi za udvaranje. Zviždi se u selu, obično u sumrak, a svaki par međusobno dogovori melodiju kako ne bi došlo do zabune. Osim toga, oni mogu kodirati u zvižduk određene riječi, pa si tako šalju poruke.

9. Mirišljave maramice

Najbolji put za osvajanje muškog srca je kroz želudac, pa bi onda za žene to trebali biti kroz njihov nos. Tako su nekoć muškarci u Europi maramice postavili ispod pazuha prije plesa. Potom bi zamolili damu za ples i nakon njega joj darovali “mirisni” suvenir. To su radili plemići i građani, a žena bi po aromi znoja muškarca birala onog koji joj je primamljiv, budući da su na maramicama bili izvezeni inicijali. (express.hr)