Žena koja je molila doktore da joj odsjeku nogu ili će “okončati život” trčala je prvi put u 11 godina nakon što je dobila vrhunsku protezu.

Tayla Page, 22, iz Cannocka, Staffordshire, ostala je u stalnom, ali neobjašnjivom bolu u desnoj nozi nakon što joj je izvađeno slijepo crijevo u februaru 2014. Od 15. godine, postepeno je postajalo sve gore i gore do te mjere da su je vjetar, voda ili posteljina koja je dodirivala nogu ostavljala da se grči u agoniji. Dijagnostikovan joj je kompleksni regionalni bolni sindrom (CRPS), stanje koje su neki liječnici nazvali “samoubilačkom bolešću” jer je bol koji uzrokuje nesrazmjeran traumi koja ga izaziva, uključujući operaciju, ozljedu ili moždani udar.

Nakon što je izgubila prijatelje i živjela u strašnim bolovima bez poznatog lijeka za CRPS -zaklela se da će naći nekoga ko će joj odsjeći nogu ili će okončati svoj život. Tayča je rekla za Mirror:

„Ljekari nisu znali šta nije u redu, išla sam u toliko različitih bolnica i samo su me zaobilazili. Mama bi me rasplakala svaki put kada bi mi obula čarape jer je bilo tako bolno. Nisam se mogla sagnuti da ih stavim na sebe. Nisam mogla da ga pomjerim. Došla sam do tačke u kojoj sam bio samoubistvena jer sam imala toliko bolova.”, prenosi Tuzlanski.ba.

Na kraju su Tayla i njeni roditelji pronašli stručnjaka u Hullu, u istočnom Yorkshireu, koji se složio da joj treba amputirati ud. U septembru 2019. godine, sedmicu dana nakon svog 20. rođendana, podvrgnuta je operaciji uklanjanja noge iznad koljena. Do oktobra Tayla je počela fizioterapiju, ali u roku od šest mjeseci svijet je stavljen u blokadu jer je počela pandemija Covid-19 i njene sesije su obustavljene.

“Prva stvar koju sam rekla kada sam došla nakon operacije bilo je ‘je li nestalo?’ Većina ljudi je nervozna zbog odlaska na operaciju i zbog bolova, ali ja sam jedva čekala, kao da noga jednostavno nije bila dio mene. Bila sam odlučna da izađem tamo i vratim svoj život. Amputacija je bila najbolja odluka koju sam ikada donijela.”

Dok se uhvatila u koštac sa svojim novim životom amputiranog, Tayla je bila upoznata sa planom koji je postavio paraolimpijski atletičar i osvajač zlatne medalje, Richard Whitehead. Preko fondacije Richard Whitehead prijavila se i dobila mjesto kao jedan od četiri korisnika kojima je darovana Ossur oštrica za trčanje. Gornja protetika promijenila je Taylin život i omogućila joj da se vrati ljubavi prema trčanju i igranju fudbala.

„Nisam trčala 11 godina. Volim trčati jer se osjećam kao da letim. Taj osećaj nisam imala tako dugo. Igrala sam dosta fudbala kada sam bila mlađa i želim da se tome vratim.”

Tayla je također zahvalna Fondaciji što je upoznala sa kolegama amputiranima, dodajući da su ostali korisnici njeni novi “najbolji prijatelji”. Osim što ide u teretanu pet dana u sedmici i trenira na svojoj lokalnoj stazi za trčanje dva puta sedmično, Tayla planira i ostvariti svoj san o odlasku u američki ljetni kamp. Kasnije ovog mjeseca ona će otputovati u New Hampshire, SAD, na osam sedmica kako bi bila sportski trener i pokazala svoju nevjerovatnu novu nogu djeci kampa. (Tuzlanski.ba)