Opšte rečeno, koliko ima govornih jezika, bar toliko ima i znakovnih, pa čak i više!
Znakovni jezik je univerzalan jezik
Opšte rečeno, koliko ima govornih jezika, bar toliko ima i znakovnih, pa čak i više! Na primjer, iako su govorni američki engleski i britanski engleski veoma slični, znakovni američki znakovni jezik (ASL) i britanski znakovni jezik (BSL) se u mnogome razlikuju. U znakovnim jezicima postoje znakovi koji su „slikoviti” tj. predstavljaju vizuelni prikaz/gest određene radnje i koji su univerzalni u većini jezika. Međutim, broj ovih znakova je veoma limitiran te je samim tim i Internacionalni znakovni jezik tj. način sporazumijevanja, koji se koristi na međunarodnim skupovima, mnogo ograničeniji od svakog znakovnog jezika pojedinačno.
Znakovni jezik koriste samo gluhe osobe
Ova zabluda vas može dovesti u prilično neprijatnu situaciju. Znakovni jezik, osim gluhih osoba, mogu govoriti i osobe oštećenog sluha koje se podjednako dobro služe i znakovnim i govornim jezikom, kao i bliski prijatelji i rodbina gluhih osoba koji inače imaju sasvim tipičan sluh.
Gest i znak su jedno te isto
„Gest“ se odnosi na spontani, propratni pokret ruku i tijela pri usmenom govoru. Znakovni jezik čine znakovi koji se formiraju pokretima ruku i drugih dijelova tijela, uključujući facijalnu ekspresiju, poziciju tijela i pokrete usana, kojima se prenosi određeni smisao. Ono što su u govornom jeziku intonacija, intenzitet glasa i sl, u znakovnom jeziku su izražajnost lica i tijela. Iako postoji određeni broj „slikovitih” znakova koji se mogu preklopiti u gestu i znakovnom jeziku, njihov broj je veoma ograničen i čak može dovesti do ozbiljnih zabuna u komunikaciji. Zato temini „gestikulacija” „gestovni jezik“ i „gestovni govor“ nisu odgovarajući.
Moguće je istovremeno govoriti i „znakovati”
Znakovni i govorni jezik su dva zasebna jezika po svemu i jedna osoba ne može u istom trenutku komunicirati na oba jezika isti sadržaj, tj. verbalno i znakovno. Ovi jezici imaju drugačiju građu rečenice, upotrebu vremenskih odredbi, kao i samih vremena i još mnogo toga, što istovremeno prenošenje sadržaja govornim i znakovnim jezikom, čini nemogućim zadatkom za jednu osobu. Znakovini jezici su bogati i složeni, i mogu biti korišteni za raspravu bilo koje teme, od prostijih i konkretnih do uzvišenih i apstraktnih. Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija prepoznaje ravnopravnost znakovnih jezika sa govornim jezicima. Znakovni jezik nije vizualni prikaz govornog jezika, već potpuno zaseban jezički modalitet.
Znakovni je lakše naučiti nego govorni jezik
Znakovni jezik je vizuelni jezik – uči se gledanjem, dok je govorni jezik auditivan – uči se slušanjem. Brzina i lakoća učenja bilo kog jezika, pa i znakovnog, zavisi od mnogo faktora: učestalosti korištenja jezika, lične motivacije, sklonosti ka memorisanju i podražavanju auditivnih i/ili vizuelnih podražaja, itd. Iako nezvanično, kaže se da osobe koje inače imaju vrlo izražen govor tijela i prirodan gest, lakše i brže mogu savladati znakovni jezik. Znakovni jezik nema pisanu formu i uči se samo u interakciji sa drugim osobama koje ga koriste. (sajberuvce.org)
