Danas, kada mnogi od nas dnevno naprave nekoliko fotografija i selfija teško je shvatiti koliko je intimno značenje svaka fotografija nekad imala za one koji su se fotografisali. 

Znate li zašto se ljudi na starim fotografijama nikad ne smiju? Evo šta je razlog
Foto: Ilustracija | Rijetko imali tu priliku

Kada pogledate fotografije iz prošlosti, često ćete vidjeti da su ljudi na fotografijama potpuno ozbiljni. Ne treba doduše biti ni neki veliki genije da bi na tim fotografijama bez osmijeha vidjeli odgovor, 'zamrznuli' su lica kako bi bili savršeno mirni dok čekaju dobru ekspoziciju, piše portal 24 sata.

Fotografija je u 19. stoljeću bila nova i zahtjevna tehnika, koja je zahtijevala duže vrijeme ekspozicije zbog sporih kamera. Ljudi su morali nepomično sjediti ili stajati nekoliko sekundi, pa čak i minuta, kako bi slika ispala 'oštra'.

Zbog toga je bilo teško zadržati osmijeh i izgledati prirodno, jer bi čak i mali pokreti mogli zamutiti fotografiju. U to doba, portreti su se smatrali ozbiljnim prikazima osobe, s ciljem prenošenja dostojanstva i svojevrsnog statusa. 

Ljudi u prošlosti nisu bili depresivniji, tužniji ili mračniji od nas. Njihove ozbiljne fotografije zapravo govore nešto drugo, a to je da su imali drugačiji odnos prema svojim fotografijama. Kada su se ljudi nekad fotografisali za njih je to bio važan trenutak.

Fotografisanje je bilo jako rijetko i nije ga mogao svako priuštiti. Ljudi se nisu fotografisali svaki dan, a neki su to napravili samo jedan put u životu. 

Poziranje za kameru izgledalo je kao da poziraju za slikara, jer je dugo to trajalo, dok se fotograf namjesti, dok namjesti ljude, dok namjesti svjetlo i tako dalje.

Tada nisu postojali programi u kojima su se greške mogle ispraviti, one su zauvijek ostajale zabilježene na fotografijama. 

Međutim, prave slikare koji bi crtali portrete mogli su priuštiti samo najbogatiji, a fotografije i oni nešto siromašniji. Upravo zato su ljudi dosta ozbiljno shvatali taj veličanstveni trenutak koji sebi možda više nikada neće moći priuštiti. 

U poređenju s nekadašnjim portretima selfiji nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, pa čak ni toliku da se baci u smeće, dovoljno ih je izbrisati. Ovi nenasmijani ljudi na starim fotografijama vjerovatno su se zabavljali kao i mi.