"Halid nikad nije bio narodnjak. Bio je pjevač narodne muzike. A to nije ni blizu jedno drugome. Bio je Johnny Cash narodne muzike ovih prostora. Pokazao je da i u njegovoj branši postoje ljudi vrijedni poštovanja."
Cijela Bosna i Hercegovina, ali i region tuguje i oprašta se od legendarnog Halida Bešlića kojem će u ponedjeljak biti klanjana dženaza.
U svom oproštaju od Halida Bešlića na društvenim mrežama pojavjuju se brojne anegdote koje svjedoče o nesebičnosti i dobroti čovjeka za kojeg nikada tokom karijere nije bio vezan niti jedan skanadal, a vezuju se brojne priče i anegdote koje će ostati urezane u sjećanja jednako kao i pjesme koje je pjevao svakome ko je izrazio želju da ih čuje.
A što ne bi djeci zapjevao?
Te svatove sam baš odrađivao. Znate ono kad poznajete mladence, kuma s njegove strane i dva, tri potpuno nebitna lika. Lana je imala, mislim godinu dana. Sve je to bilo na nivou. Klopa, cuga, muzika, hotel Holiday na Jankomiru, jedan od prestižnijih...
Dogovor je pao da Lana i ja idemo doma. Mama će ostat. To je ionako bilo njeno društvo.
Došao je sa još jednim tipom. Taman je uzeo ključeve, ponoć je prošla... "Mogli bi nam nešto otpjevat!"...
Uvijek su najhrabriji oni iz zadnjih redova. Onaj tip što je bio s njim, valjda umoran od svega, već je krenuo prema liftu... "Ne, ne. Umorni smo. Žao mi je."
Niko nije protestirao. Ionako je to bio više blef. Ono... APP. Ako prođe, prođe.
"A što ne bi djeci nešto opjevao?"... U tom trenutku se nije znalo ko je više iznenađen? Tip ispred lifta ili ekipa koja se bez neke ambicije i nade, sasvim slučajno zatekla tu. Ne sanjajući da će glupo dobacivanje urodit plodom...
Ostao je na bini pola sata. Pjevao je nekim ljudima koje je prvi put vidio, a kladim se i zadnji. I nije to bilo puko odrađivanje. Ne. Bio je to nastup pun poštovanja prema nama koji smo slušali. Nikad poslije nisam bio na njegovom nastupu. A zašto i bi? Mene je te noći kupio za sva vremena.
Otišao je još jedan koji nije trebao. Možda Gazda ipak radi selekciju. Možda spašava što se spasiti da. Jer mi koji ostajemo, bolje nismo ni zaslužili. Daj da izvučem ono šta vrijedi, ovo ostalo će se ionako samo potamnit. Bez neke štete po čovječanstvo.
Tesla je bio pe*er, exscentrik, munjen. Ko normalan može izumit onakve stvari? Modrić je lažni svjedok, Đoković izdajnik, Đole se uvlačio svima... Papa Franjo je bio ništ koristi. Ubačeni element. Jer je izrazio sumnju da Gospa zna kad će bit hendikep na Girona- Osasuna ili da komunicira s autolimarima po Međugorju... Svima se nešto nađe. Naslušao sam se svašta o svima. Al nikad, ni jednu ružnu riječ o Halidu Bešliću.
Vezani članak
Halid nikad nije bio narodnjak. Bio je pjevač narodne muzike. A to nije ni blizu jedno drugome. Bio je Johnny Cash narodne muzike ovih prostora. Pokazao je da i u njegovoj branši postoje ljudi vrijedni poštovanja.
Da ne moraš tuć publiku tenisicom, pišat po njima i bit glup, da bi bio uspješan. Pokazao je postoje oni koji su dobrodošli gdje god se pojave. I da još tu i tamo postoje ljudi. Halid je bio stanje uma. Dobar sa svima, a ničiji. Ko što je sinoć u ponovljenoj emisiji u njegovu čast rekao... "Ja sam uvijek na onoj strani gdje je raja."
Stvarno ćemo morat napravit četvrtak sa muzikom svih onih kojih više nema. Bit će i Halid. Naravno da će bit. Ispunjava sve kriterije. I kao čovjek, i kao umjetnik.
Kad god netko ode, stave one crno - bijele fotografije. Nekak mislim da takvi ko on trebaju otić u bojama i s osmijehom.
Ovo je još nisam vidio
Jedne davne noći, bila je možda 2004. godina, Halid Bešlić nastupa u restoranu Plaža na jezeru Modrac.
Koncert je završio kasno, a put za Sarajevo čekao je njega i njegovog menadžera.
Dok su se spremali za polazak, Halid reče:
"Ja sam gladan, ništa nisam jeo." Menadžer, pogledavši na sat, odgovori:
"Sad je skoro pola 2 ujutro, gdje ćemo sada jesti?"
Neko im je tada predložio krčmu Kod Majora u Donjem Bistarcu, uz magistralni put Tuzla – Lukavac.
Kada su ušli, zatekli su petnaestak rudara koji su tek bili završili smjenu. Prvo ih je obuzela nevjerica i čuđenje – pred njima je stajala legenda narodne muzike. Odmah su napravili mjesta za Halida i, u znak dobrodošlice, stavili mu rudarski šljem s lampom na glavu.
Halid se poslužio hranom sa stola, ali to nije bilo sve – odlučio je rudare koji zarađuju hljeb sa sedam kora počastiti pjesmom. Hitovi su se nizali jedan za drugim, a rudari su od uzbuđenja i sreće počeli razbijati flaše i čaše od plafon.
Dok je "staklo padalo s krova“, Halid je pjevao, neumorno i s osmijehom.
Kad je menadžer vidio da situacija postaje "opasna", šapnu mu na uho:
"Hajmo polako odavde, Halide." A Halid, sa smiješkom, odgovara:
"Nebi ti ja sad odavdje izašao, nema tih para na svijetu. Sve sam u životu vidio ali prvi put vidim da se flaše i čaše razbijaju od plafon uz moje pjesme." - kazao je Halid.
"To je jedna anegodota koju nikada u životu neću zaboraviti" - kazao je Halid gostujući u emisiji na Federalnoj TV.
Iako u emisiji nije spomenuo ali po određenim svjedočenjima, krišom je platio cijeli račun.
Događaj sa benzinske pumpe
Većina zna da je Halid jedno vrijeme imao benzinsku pumpu u Semizovcu i Hotel pored nje.
Priča Sejda: Kaže došao Halid jednom nasikiran kući, fali u pazaru 9.000 maraka. Kasnije se ustanovilo da je taj novac uzeo neki Zaim, radnik na pumpi, kojeg su oboje dobro poznavali kao poštenog i vrijednog čovjeka.
Šta će Sejda, pokušava da ga utješi:
"Hajde, nema veze Halide, proći će to nekako…"
I tako to prođe.
Kaže Sejda idu oni sljedeće sedmice opet na pumpu u Semizovac, ona i Halid.
Izlaze iz auta, a Zaim radi, toči gorivo kao i obično.
Sejda iznenađena pita:
"Pa evo Zaima, Halide, radi! Zar nije dobio otkaz?"
A Halid mirno kaže:
"Pa radi, što da ne radi?"
Sejda ga gleda:
"Halide, dragi, pa ukrao nam je pare!"
A Halid odgovara:
"Nije ukrao, Sejdo, nego je uzeo 9.000 maraka. Sigurno mu je trebalo. Da mu nije trebalo ne bi ni uzeo, draga Sejdo.
Ja sam se nasekirao, ne što je on uzeo, nego što je u problemu i što mu fali para, a radi kod mene. Digao sam mu platu da mu više ne fali."
Halid i kalja
Kao glavni imam MIZ Bužim pet godina (2001-2005) bio sam član organizacionog odbora manifestacije Slobodarski dani viteškog grada Bužima.
Na završnoj svečanosti dvanaestodnevne manifestacije, 15.augusta, a to je datum kada je formirana 505. Viteška brigada, uvijek se pozivao neki pjevač da pjeva i zabavi hiljade Bužimljana. Kao glavni imam, više sam se angažirao ko ne može tu noć pjevati, nego ko može.
I tako, jedne godine je dogovoreno gostovanje Halida Bešlića koji će pjevati na zatvaranju manifestacije.
Kada je sve bilo završeno, nekako je ispalo da smo sjedili za istim stolom. Pošto Halid nije bio večerao prije programa, ponude ga da nešto jede (a Udruženje žena Izvor je pripremilo veoma bogatu i raznovrsnu večeru za goste i učesnike u programu).
I sad, pita Halid:
- Pa čega ima?
- Ma svega, rekoše.- E ako je tako, onda bi najradije kalju (kuhani kupus), odgovori Halid.
Izbjeglice u stanu
Sjetio sam se jednog događaja iz Stuttgarta. Još je rat trajao i kaže: 'Sejo, pozvao bih te kući, ali ne mogu, 20 mi je izbjeglica u stanu.
Prije nekih godina, mi se sretnemo. Kaže mi: 'Čudne se neke stvari dešavaju. Gdje god dođem, imam rasprodanu dvoranu. 'Hajde Sarajevo, Zagreb, Beograd', kaže, 'Ali hiljade ljudi mi dolaze u Varaždin, Bjelovar, u neka mala mjesta. Svugdje su mi krcate dvorane. Ne znam zašto'. Ja kažem: 'Halide, sjećaš li se onih 20 izbjeglica u Stuttgartu?'. Kaže on: 'Pa sjećam, zašto?'. Kažem: 'Pa eto zato. Zato ti ljudi dolaze, jer si dobar čovjek'", rekao je Sejo Sexon za FTV.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Iako se ne može sa sigurnošću reći da li su sve ispričane anegdote istinite, jasno je kakva je namjera građana - pokušati prenijeti Halidovu dobrotu sa drugima i sjećati se ga se onako kako je i želio - po dobrom.
Podsjećamo, Dženaza-namaz Halida Bešlića klanjat će se u ponedjeljak, 13. oktobra, poslije podne namaza u 13:30 sati u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, a ukop će se obaviti u 15 sati na Gradskom mezarju Bare.
Tevhid Halidu Bešliću proučit će se u ponedjeljak poslije ikindije-namaza u 16 sati u Gazi Husrev-begovoj džamiji.
