Daleko od rodne zemlje jedna hafiza neumorno gradi mostove između mladih, tradicije i vjere, pokazujući kako ljubav prema kulturi i duhovna predanost mogu oblikovati cijelu zajednicu.
Titula hafize ubraja se među najuzvišenije i najcjenjenije počasti koje jedna muslimanka može nositi. Ona nije samo priznanje za naučeno napamet sveto slovo, već simbol duboke posvećenosti vjeri, discipline i istrajnosti.
Biti hafiza znači čuvati Kur’an u svom srcu, ali i živjeti njegove poruke kroz svakodnevni život, što ovu titulu čini posebnom i odgovornom u isto vrijeme.
Za mnoge žene, put do ove titule ispunjen je odricanjem, učenjem i stalnim usavršavanjem, ali i snažnom unutrašnjom motivacijom. Upravo zbog toga, titula hafize predstavlja svojevrsnu krunu – znak duhovne snage, znanja i bliskosti s vjerom.
Adela Kazija, rođena je 1979. godine u Foči, a svoju krunu ponijela je još 2007. godine, hifz časnog Kur’ana položila je pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH, svoje školovanje zajedno sa svojim mužem Ramiz ef. Kazijom zavšila je u Jordanu.
Trenutno je zaposlena kao koordinatorica projekta MSE pri Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj. Aktivno učestvuje u radu zajednice, s posebnim fokusom na ženski aktivizam, motivaciju i osnaživanje žena za aktivnije učešće u društvenom životu i radu zajednice
Pored društvenog angažmana, hfz. Kazija je autorica brojnih tekstova iz oblasti vjerskog, društvenog i odgojno-obrazovnog djelovanja.
Pored navedenog, intenzivno se bavi radom na polju integracije, radom sa migrantima, interkulturalnim i međureligijskim dijalogom.
"Živjela sam neko vrijeme u Bosni, u Travniku, gdje sam se i udala. Inače, rodom sam iz Foče. Nakon toga sam neko vrijeme bila u Krajini, u Sanskom Mostu, a potom smo došli u Njemačku. Već 15 godina živimo ovdje", kazala je Kazija za Tuzlanski.ba.
Trudila sam se da budem što aktivnija u društvu, prije svega u džematu, tu je sve i počelo – sa našim narodom, sa ženama, sa omladinom, sa djecom.
"Tokom svih ovih godina zajednica se proširila, dobili smo mnogo novih članova, razvile su se brojne aktivnosti, i ja sam na neki način jako ponosna jer je sve to rezultat zajedničkog rada u džematu. Pored toga, radim kroz Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj na jednom projektu koji finansira Ministarstvo unutrašnjih poslova Njemačke. Organizujemo različite aktivnosti u džematima – sa ženama, omladinom, djecom", kazala je.
Kako je navela aktivna je i u međureligijskom i interkulturalnom dijalogu.
Posebno je naglasila da je ponosna na to što će nakon Bajrama, u sklopu svog rada, voditi grupu od 14 osoba iz različitih crkava – protestantske, katoličke i drugih – u Bosnu, "da upoznaju naš život i kulturu".
Pored toga, hfz. Kazija poseban naglasak stavila je na "Mrežu mladih džemata Gaggenau", kao veoma aktivnu grupu omladine koja djeluje pri džematu.
"Mreža mladih džemata Gaggenau djeluje već nekoliko godina. Raduje me i ponosna sam što možemo reći da je naša omladina jako aktivna, imaju redovna druženja, predavanja, radionice, zajedničke izlete i aktivno se druže sa omladinom drugih džemata", kazala je.
Marama nije prepreka
Vodeći se mnogim slučajevima u kojima marama ženi muslimanki u inostranstvu predstavlja prepreku, Kazija kaže da nije imala negativno iskustvo u tom segemtu.
"Što se tiče marame, kada sam došla prije 15 godina, mnogi su mi rekli da će biti teško zbog marame. Međutim, trudila sam se i uspjela sam ostvariti svoj cilj kroz rad i predanost. Ljudi su primijetili moj angažman i kroz taj rad dobila sam nagradu od bivšeg predsjednika Njemačke Joachima Gauck za angažman i doprinos zajednici", kazala je ona.
Kao svoj najveći ponos, Kazija ističe to što njen džemat osnažuje mlade ljude, pružajući im priliku da kroz različite aktivnosti upoznaju svoju vjeru, bolje razumiju Kur’an i uče kako živjeti po načelima Islama u svakodnevnom životu. Posebno joj je važno što se mladi kroz radionice, dramske sekcije i kulturne aktivnosti uče vrijednostima zajedništva, solidarnosti i očuvanja bosanske tradicije, dok istovremeno razvijaju osjećaj odgovornosti i pripadnosti svojoj zajednici.
"Zajedno sa svojim mužem trudim se podržavati mlade kroz mrežu mladih, organizovati razne projekte i aktivnosti kako bi njegovali tradiciju i bosanski jezik. Imamo i dramsku sekciju te folklorne aktivnosti, kako bi mladi upoznali i sačuvali svoju kulturu. Moj cilj je i da žene budu aktivne u zajednici i društvu, pokazujući da su jednaki članovi društva", kazala je ona.
Bajram daleko od kućnog praga
Bajram van domovine za mnoge ljude nosi snažan osjećaj nostalgije, tuge i čežnje za kućnim pragom, porodicom i dragim ljudima.
"Što se tiče Bajrama, na samom početku mi je bilo jako teško i tužno, jer nisam imala porodicu blizu. Nedostajala mi je atmosfera koju imamo u Bosni – uz rodbinu, prijatelje i porodicu. Ipak, kroz rad u džematu i okupljanje zajednice, uspjeli smo donijeti dio tradicije i kulture Bosne ovdje u Njemačku.
Organizujemo Bajram-namaz i večernja druženja sa folklorom i kulturnim sadržajem, kako bismo sačuvali duh Bajrama. Iako sam živjela i u Jordanu i drugim zemljama, Bajram u Bosni je neuporediv", ističe hfz. Kazija dodajući da tradicija koja se njeguje u Bosni nije ista ni na jednom kraju svijeta.
Kroz razgovor istakla je da su ljudi u inostranstvu koji nisu muslimani dobro prihvatili njen angažman.
"Sarađujemo, posjećujemo se međusobno, oni dolaze u džamiju, mi u njihove hramove. Naravno, nije u svakom dijelu Njemačke tako, ali moje iskustvo je jako pozitivno", kazala je.
Na kraju, posebno je naglasila da je njena želja, cilj i, kako sama kaže, misija, da mladim ljudima prenese duh Bosne i Hercegovine. Nastoji ih upoznati sa bogatom tradicijom njihove domovine, poticati ih na učenje i bolje poznavanje maternjeg jezika, te ih usmjeravati ka razumijevanju svih segmenata vjere. Kroz ove aktivnosti želi im omogućiti da razviju osjećaj identiteta, pripadnosti i ljubavi prema svojoj kulturi, čak i daleko od rodnog kraja.
Poruka koju je Kazija poslala Bošnjacima i muslimanima u dijaspori jeste da se vežu za džemate i zajednicu.
"Kada smo zajedno, možemo nadoknaditi barem dijelom ono što nam nedostaje iz Bosne i osjetiti zajedništvo i podršku, gotovo kao porodica, a džamija je za to najbolje mjesto", kazala je hafiza Adela Kazija.
