Ceremonija komemoracije, koja je trajala dva i po sata, znatno duže nego što je bilo planirano, održana je u šatoru postavljenom iznad ulaza u bivši logor Auschwitz II-Birkenau.

Svjedočanstva preživjelih iz Auschwitza: "Gladna, žedna i preplašena, držala sam majku za ruku"
Foto: Pixabay | Auschwitz

Veliki porast antisemitizma, ekstremizma i mržnje budi strahove da se historija ne ponovi i zabrinjava preživjele iz Auschwitza, koji su se danas okupili povodom 80. godišnjice oslobođenja logora, dijeleći svoja zastrašujuća sjećanja iz "tvornice smrti, ispunjene krikovima, plačem, smradom i golim tijelima".

Ceremonija komemoracije, koja je trajala dva i po sata, znatno duže nego što je bilo planirano, održana je u šatoru postavljenom iznad ulaza u bivši logor Auschwitz II-Birkenau. Na mjestu komemoracije nalazio se i teretni vagon, danas simbol deportacija, a nekada prevozno sredstvo kojim su ljudi poput stoke transportovani u Auschwitz.

Pošto je političarima rečeno da toga dana šute, na scenu su izašli samo preživjeli, njih četvero.

Autorica i naučnica Tova Friedman (86), koja u svojoj knjizi "Kći Auschwitza" opisuje vlastite traume, deportovana je u logor sa samo pet godina.

"Danas imamo obavezu ne samo da se sjećamo nego i da upozoravamo i podučavamo da mržnja rađa samo još više mržnje, a ubijanje vodi ka novim ubistvima. Ekstremizam i antisemitizam koji se šire među narodima su šokantni", upozorila je.

"Tu sam da potvrdim i obećam da nećemo dopustiti da se historija ponovi", naglasila je.

Podijelila je neka svoja sjećanja na neljudske patnje iz logora, gdje je deportovana kao djevojčica.

"Otac je bio poslan u Dachau, a majka i ja u Auschwitz. Gladna, žedna i preplašena, držala sam majku za ruku", ispričala je, prisjećajući se krikova, plača, neba zatamnjenog dimom, užasnog smrada i golih žena, što je, kako je rekla, nešto što je prati do današnjeg dana.

"Mislila sam da ćemo svi umrijeti, da je normalno da jevrejska djeca umiru", kazala je.

Vezani članak Danas se obilježava 80. godišnjica oslobađanja Auschwitza, mjesta gdje je ubijeno 1,1 milion ljudi

Postoji samo jedna rasa - ljudska

Novinar i historičar Marian Turski (98), danas predsjednik Međunarodnog vijeća za Auschwitz, deportovan je u taj logor 1944. godine.

"Danas svjedočimo ogromnom porastu antisemitizma, i to onakvog kakav je doveo do holokausta", rekao je.

Sjećanje na zločine počinjene u ime nacističkih ideja o rasnoj superiornosti postalo je akutno političko pitanje posljednjih godina, s usponom krajnje desničarskih stranaka širom Evrope.

Na mjestu najvećeg masovnog ubistva u ljudskoj historiji, Turski je upozorio: "Govor mržnje često završava krvoprolićem".

Ljekar Leon Weintraub (99) živio je u getu u Lodzu kada je 1944. godine odvojen od porodice i poslan u Auschwitz.

"Postoji samo jedna vrsta ljudi: homo sapiens, stoga je teorija rasa kao osnovni princip nacističke ideologije potpuno pogrešna", rekao je.

"Boli me kada vidim uniforme slične nacističkim i njihove slogane. Boli me da se to dešava bez ikakvih posljedica, da se propagira ideologija koja je ubila milione", kazao je.

Posebno ga, dodao je, boli "ideologija i stavovi koji podstiču neprijateljstvo, koji definišu antisemitizam i homofobiju kao vrijednosti".

"Pozivam sve da se suprotstave takvim stavovima koji su doveli do genocida koji danas komemoriramo", rekao je, posebno se obraćajući mladima: "Budite osjetljivi na svaki izraz netolerancije prema različitima – bilo da se radi o boji kože, vjeri ili drugačijoj seksualnoj orijentaciji".

Penzionisana farmaceutkinja Janina Iwanska poslana je u Auschwitz 1944. godine, nakon što je bila prisiljena napustiti svoj dom tokom Varšavskog ustanka protiv nacista.

"Tu gdje se sada nalazimo izgrađen je Birkenau. Tu je pokrenut stroj za ubijanje. Tu je tvornica smrti započela svoje operacije", prisjetila se.

Kada je Auschwitz oslobođen, "svijet je vjerovao da se to više nikada ne može dogoditi. A opet, bilo je ljudi koji su predvidjeli da je nemoguće da se takve stvari ne dogode ponovo", kazala je.

"Ako su tada ljudi mogli biti tako nehumani, to se može dogoditi opet."

Važnost sjećanja

Osamdeseta godišnjica oslobođenja Auschwitz, koncentracionog logora i logora smrti koji su nacisti podigli na teritoriji okupirane Poljske, obilježena je u prisustvu pedesetak preživjelih i više od 50 državnih delegacija iz cijelog svijeta.

Šefovi država i vlada, kraljevi i predstavnici međunarodnih organizacija slušali su svjedočanstva onih koji su bili žrtve jednog od najvećih zločina u historiji čovječanstva i koji su danas savjest svijeta.

Direktor muzeja i memorijala Auschwitz, Piotr Cywinski, govorio je o važnosti sjećanja.

"Sjećanje je svijest o činjenicama, upravo ono što nam danas očajnički treba. Sjećanje je ključ za razumijevanje današnjeg svijeta i za osmišljavanje budućnosti", kazao je.

"Ako vam doista nedostaje sjećanje, budite sigurni: vaši neprijatelji će ga stvoriti za vas", poručio je.

Dana 27. januara 1945. godine, vojnici Crvene armije oslobodili su Auschwitz i tamo pronašli oko 7000 preživjelih, a UN je taj datum proglasio Međunarodnim danom sjećanja na holokaust.

Više od 1,1 milion ljudi, od kojih je milion bilo Jevreja, umrlo je u gasnim komorama ili od gladi, hladnoće i bolesti u Auschwitz. Uz Jevreje, pogubljeni su i Poljaci, Romi, ruski zarobljenici i mnogi drugi, kao i svi oni koji su se protivili nacističkim idejama o rasnoj superiornosti.

Između 1941. i 1945. godine, nacistička Njemačka i njeni saradnici sistematski su ubili oko šest miliona Jevreja širom Evrope.