U Srbiji je danas održan skup pod nazivom ''Ne damo Srbiju''.
Ovaj skup upriličen je s ciljem podrške aktuelnoj vlasti, a nastao je kao reakcija na višemjesečne proteste studenata i građana koji su im se pridružili širom Srbije.
Oni se zalažu za pravdu za izgubljene živote u padu nadstrešnice u Novom Sadu, a istovremeno zahtijevaju i smjenu aktuelne vlasti. Studentski protesti okarakterisani su kao jedni od najmasovnijih protesta u Srbiji ikada, a studenti su nominovani i za Nobelovu nagradu za mir. Njihova priča obišla je cijeli svijet.
Istovremeno, predsjednik Srbije ima potpuno drugu priču. On smatra da su protesti ''napad izvana'', a studente je okarakterisao kao ljude koji mrze Srbiju.
Ipak, kao takav, ima svoje pristalice kojih je danas u Srbiji bilo na hiljade. Među njima postoje i oni koji su obrazovani i uspješni, ali su se ''prodali'' iz ličnih interesa. Među njima su i oni koji se ne slažu sa Vučićevom retorikom, ali moraju biti tu. Među njima su i oni čije prisustvo ima cijenu i svejedno im je ko plaća. Među njima su bili i predstavnici vlasti iz Republike Srpske koji se, sada kada su narušili ustavni poredak u BiH i kada su na meti pravosuđa, jedino nadaju zaštiti iz Srbije.
Vezani članak
A tu su i oni slijepi odanici. Tako je posebnu pažnju privukao muškarac s tetovažom lica predsjednika Srbije na nadlaktici. Ovaj prizor, iako naizgled marginalan, zapravo otkriva dublju pojavu: pojavu političke idolizacije u formi koja prevazilazi zdrav razum i prelazi u apsolutnu odanost.
Takav čin – tetoviranje lika političkog lidera – ne govori samo o privrženosti jednoj ideji, već o dubokom identifikovanju s personom koja simbolizira vlast. To je simbol zaslijepljenosti, u kojem pojedinac ne vidi više sistem, institucije ni principe, već samo "vođu" – čovjeka koji navodno sve zna, sve može i koji se ne dovodi u pitanje.
Ovakvi izrazi lojalnosti najčešće su produkt političkog narativa koji se godinama gradi kroz propagandu, medijsku dominaciju i stalno raspirivanje osjećaja ugroženosti. U takvom ambijentu, podržavatelji ne postavljaju pitanja, ne analiziraju politike ni rezultate – oni se dive, brane i glorifikuju. Umjesto građanske svijesti, njeguje se mit o vođi.
Vezani članak
U demokratskom društvu, lojalnost prema lideru nikada ne bi smjela biti veća od lojalnosti prema istini, pravdi i opštem dobru. No, slučajevi poput ovog pokazuju koliko je opasna zamjena zdravog razuma slijepom vjerom, i koliko lako politika može skliznuti u zonu kulta ličnosti – zone u kojoj kritika postaje izdaja, a idolizacija obaveza.
